ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 156

M. Kukuljica, Radikalne promjene u zaštiti i pohrani filmskog gradiva, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 153-174 Niti jedna do sad otkrivena filmska vrpca nije zadovoljila potrebe prikazivanja. Filmska vrpca podložna je mehaničkim oštećenjima (ogrebotine, izvijanje, skupljanje), a s vremenom gubi neka osnovna svojstva (elastičnost). Posebno loši uvjeti čuvanja (povišena vlaga i temperatura) mogu dovesti do razdvajanja emulzije od ostalih slojeva, pojavu gljivica, raspad želatine i si. 1. Filmska vrpca s nitratnom podlogom Nitroceluloza proizvedena je od drvene srži ili ostataka pamuka koji su obrađivani s dušičnom kiselinom. Prvotno su korišteni kao vrsta eksploziva (Gun - cotton) i prodavani na tržištu kao xylonite. Nitroceluloza se može rastopiti u organskim otapalima i izraditi u obliku tankih prozirnih listića. U smjesi s kamforom ima izvanredna svojstva za proizvodnju filmske vrpce: elastična je, bezbojna, prozirna, trajna i jeftina.

4 Prva elastična filmska podloga izumljena je u Velikoj Britaniji, kao Parkesine i prva je upotrijebljena za podlogu u izradbi fotografija i to kao celuloid oko 1868. godine. Celuloid (umjetnu plastičnu masu) je 1870. izumio John Wesley Hyatt u SAD-u, kao mješavinu nitratne celuloze i kamfora. Nitroceluloza kao podloga dala je mnoga dobra rješenja kad je riječ o podlozi potrebnoj za izradbu fotografija. Ostale su opasnosti od zapaljivosti, savijanja gubitkom učvršćivača i vlastitog raspadanja zbog loših uvjeta pohrane. Godine 1887. Amerikanac Hanibal Williston Goodwin, protestantski svećenik iz Newarka, prijavljuje patent - celuloidnu "fotografsku opnu" (Photographic pellicle). Godinu dana kasnije, John Carbutt iz Philadelphije presvlači celuloid fotografskim kemikalijama. H.M. Reichenbach, iz kompanije Eastman Kodak, 1889. godine plasira ovu filmsku vrpcu u svijet. Bila je to prva sintetski proizvedena plastika, čvrsta, s velikim stupnjem otpornosti na rastezanje i mogla se mehanički obrađivati kao metal. Korištena je za široki raspon plastičnih proizvoda od igračaka do telefona. Pokazalo se da su filmske sirovine proizvedene u razdoblju od 1896. do 1950. godine u svjetskom filmu, zahvaljujući nitrocelulozi stabilnije, negoli neke filmske vrpce koje će ih naslijediti, posebno one iz šezdesetih godina.

5 4 Zapaljiva je i gori već na temperaturi od 120°C, ima eksplozivne karakteristike, temperatura plamena dostiže 1300-1500°C. 5 U razdoblju uporabe i pohrane nitratne filmske vrpce bilo je velikih spontanih požara (posljednji u Remagenu 1956. godine), povezanih s visokim temperaturama. Jedan takav požar zbio se u Zagrebu 1932. godine u spremištu filmskih kopija na Dolcu. Najčešće su se požari filmske vrpce s nitratnom podlogom događali za vrijeme projekcije, zbog topline lampe u projektoru. 156