ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 136

J. Zwicker, Pravna pitanja vezana za autentičnost zapisa u elektroničkom okruženju, Arn. vjesn., god. 44 (2001), str. 133-143 zultata i pitanja s kojima se suočavaju praktični arhivisti, odnosno potreba arhivista odgovornih za administraciju i upravljanje arhivima. Odbor za arhivska pravna pita­nja želi podržati napore da se teorija učini operativnom i pomoći njezinome povezi­vanju s arhivskom praksom. To je vrijedno truda: postoje deseci teorijskih publika­cija koje sadrže tisuće stranica, ali ima relativno malo radova koje razumiju ne-specijalisti i još manje onih koji mogu pomoći osobi zaduženoj za upravljanje ar­hivima. Rekao bih da smo mi - tj. Odbor za arhivska pravna pitanja - upravo krenuli tim putem, prema sintezi sveukupne teorije za njezinu neposrednu primjenu. Nada­mo se da ćemo moći reći više o toj temi, čak dati pokoji savjet, u sljedeće dvije godi­ne. Stoga je ovo o čemu danas govorim samo skica, koja bi, međutim, mogla biti po­djednako korisna. Na prvome mjestu ona treba pokazati gdje se sada nalazimo, a na drugome naznačiti obrise buduće akcije i pokazati u kojem smjeru bismo trebali kre­nuti. Arhivi i autentičnost Kada se problem vidi kao stoje pokazano gore, očito je da arhivisti moraju bri­nuti o autentičnosti elektroničkih zapisa. Čak i s površnim znanjem o tome, postaje jasno koliko je lako manipulirati elektroničkim dokumentima, namjerno ili slučaj­no. Stoga je obveza arhivista uhvatiti se u koštac s tim problemom. Međutim, to nije samo naša obveza, to je izvorna funkcija arhivista: sačuvati autentične zapise za praktične, pravne potrebe i za povijesna istraživanja. Arhivisti su školovani da obav­ljaju taj posao, oni znaju stoje potrebno. Naučeni su kako prepoznati autentičan do­kument. Time se bavi diplomatika (koju ne treba brkati s diplomacijom), kao znan­stvena disciplina. Naučeni smo da trebamo primijeniti svoje znanje na svim vrstama zapisa, bili oni iz srednjega vijeka ili današnjice. Najpoticajnijim radom Luciane Duranti za mene ostaje "Diplomatika. Nova upotreba jedne stare znanosti" (Diplomaties. New Uses for an Old Science), objav­ljena u časopisu Archivaria 1989-1991. U njoj je povezala klasičnu diplomatiku (Jean Mabillon itd.) s problemima autentičnosti elektroničkih zapisa: "Diplomatika i pale­ografija postale su znanostima niknuvši iz potrebe za kritičkom analizom dokume­nata koji su smatrani krivotvorinama". "Podrijetlo diplomatike usko je vezano s po­trebom da se odredi autentičnost dokumenata..." 7 . To nam je posao i onda kada se radi o elektroničkim zapisima. 7 Duranti, Luciana, Diplomaties: New Uses for an Old Science (I), Archivaria 28 (Summer 1989), str. 12. i 17. (Tekst je otisnut kao dio u: Duranti, Luciana, Diplomaties: New Uses for an Old Science, The Sca­recrow Press, Lanham, Maryland and London, 1998.) 136

Next

/
Thumbnails
Contents