ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 95

M. Dörr - H. Weber, Digitalna obrada podataka u funkciji zaštite arhivskih fondova?, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 91-107 bama u mikrofilmiranju knjiga i arhivskoga gradiva. S obzirom na vrstu mikrofil­mova, rolfilm od 35 mm ispunjava uvjete za izvorni mikrofilm i pogodan je za digi­talnu obradu. Jamči dobru reprodukciju i za slike veličine do 60 x 80 cm. U pravilu preporuča se uobičajena duljina mikrofilma od 65 ili 30,5 m. Dulji mikrofilm je eko­nomičniji radi kraćeg vremena pripreme. Rezultati digitalne obrade negativa bitno su bolji od onih dobivenih digitalnom obradom pozitiva. U digitalnoj bi se obradi trebao koristiti duplikat mikrofilma što niže generacije. Budući da se izvorni mikro­film {preservation master) radi zaštite podataka neposredno ne koristi u digitalnoj obradi, na bazi duplicirajućeg filma jednakog polariteta, izrađuje se srebrno-halo­genski duplikat (DDP). U načelu je moguća i digitalizacija diazo-kopije i mikrofic­hea. U slučaju mikrofichea problem je manje polje slike, kvaliteta reprodukcije većih predložaka ne odgovara očekivanjima. Troškovi osoblja te programski zahtje­vi su veći. Digitalna obrada mikrofichea isplativa je isključivo u selektivnoj, a ne se­kvencijalnoj digitalizaciji. Primjena slikovnih oznaka (blipsova) u mikrofilmiranju preduvjet je za racionalan rad sa skenerima za mikrofilmove. Mikrofilm bi osim toga trebao biti neoštećen, dok bi gustoća mikrofilma, stu­panj razlučivosti i svojstva pozadine trebali biti barem u skladu s DIN - normama. U digitalnoj se obradi izobličenja, mutnost i druga oštećenja ne mogu ispraviti. Poseb­nu bi pažnju trebalo posvetiti sjenama uveza, jer se teško uklanjaju i zahtijevaju do­datneizdatke. 2.2. Tehnika snimanja Svako dodatno programiranje skenera za mikrofilmove povećava troškove. Stoga bi svojstva mikrofilmskog predloška trebala biti što više ujednačena: a) Faktor umanjenja U okviru jednog projekta, posebno jednog mikrofilma, faktor se umanjenja ne bi smio mijenjati. U slučaju potrebe predlošci bi se mogli grupirati po veličini. U di­gitalnoj se obradi skaliranje odvijana originalnoj veličini. U headeru formata slike nalaze se podaci o stupnju razlučivosti i ukupnom broju piksela. Viewer-softveri mogu na temelju ovih podataka rekonstruirati veličinu originalnog predloška. b) Pozicija predloška Na stolu za snimanje pozicija se predloška ne bi smjela mijenjati, posebno u okviru rada najednom mikrofilmu. Predložak bi trebao biti smješten u središtu (cen­trično) u odnosu na vanjski rub stola za snimanje. Ako to nije moguće, predložak se dosljedno stavlja na sredinu stola za snimanje s pomoću određenih oznaka. 95

Next

/
Thumbnails
Contents