ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 95

M. Dörr - H. Weber, Digitalna obrada podataka u funkciji zaštite arhivskih fondova?, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 91-107 bama u mikrofilmiranju knjiga i arhivskoga gradiva. S obzirom na vrstu mikrofilmova, rolfilm od 35 mm ispunjava uvjete za izvorni mikrofilm i pogodan je za digitalnu obradu. Jamči dobru reprodukciju i za slike veličine do 60 x 80 cm. U pravilu preporuča se uobičajena duljina mikrofilma od 65 ili 30,5 m. Dulji mikrofilm je ekonomičniji radi kraćeg vremena pripreme. Rezultati digitalne obrade negativa bitno su bolji od onih dobivenih digitalnom obradom pozitiva. U digitalnoj bi se obradi trebao koristiti duplikat mikrofilma što niže generacije. Budući da se izvorni mikrofilm {preservation master) radi zaštite podataka neposredno ne koristi u digitalnoj obradi, na bazi duplicirajućeg filma jednakog polariteta, izrađuje se srebrno-halogenski duplikat (DDP). U načelu je moguća i digitalizacija diazo-kopije i mikrofichea. U slučaju mikrofichea problem je manje polje slike, kvaliteta reprodukcije većih predložaka ne odgovara očekivanjima. Troškovi osoblja te programski zahtjevi su veći. Digitalna obrada mikrofichea isplativa je isključivo u selektivnoj, a ne sekvencijalnoj digitalizaciji. Primjena slikovnih oznaka (blipsova) u mikrofilmiranju preduvjet je za racionalan rad sa skenerima za mikrofilmove. Mikrofilm bi osim toga trebao biti neoštećen, dok bi gustoća mikrofilma, stupanj razlučivosti i svojstva pozadine trebali biti barem u skladu s DIN - normama. U digitalnoj se obradi izobličenja, mutnost i druga oštećenja ne mogu ispraviti. Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti sjenama uveza, jer se teško uklanjaju i zahtijevaju dodatneizdatke. 2.2. Tehnika snimanja Svako dodatno programiranje skenera za mikrofilmove povećava troškove. Stoga bi svojstva mikrofilmskog predloška trebala biti što više ujednačena: a) Faktor umanjenja U okviru jednog projekta, posebno jednog mikrofilma, faktor se umanjenja ne bi smio mijenjati. U slučaju potrebe predlošci bi se mogli grupirati po veličini. U digitalnoj se obradi skaliranje odvijana originalnoj veličini. U headeru formata slike nalaze se podaci o stupnju razlučivosti i ukupnom broju piksela. Viewer-softveri mogu na temelju ovih podataka rekonstruirati veličinu originalnog predloška. b) Pozicija predloška Na stolu za snimanje pozicija se predloška ne bi smjela mijenjati, posebno u okviru rada najednom mikrofilmu. Predložak bi trebao biti smješten u središtu (centrično) u odnosu na vanjski rub stola za snimanje. Ako to nije moguće, predložak se dosljedno stavlja na sredinu stola za snimanje s pomoću određenih oznaka. 95