ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 75

D. Eržišnik, Informatizacija i uredsko poslovanje - povijesni pregled i perspektive, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 67-76 me, da se svi oni zasnivaju na subjektivnoj ocjeni i dok je god to tako, oni ne mogu biti sigurni. Po istoj logici, jedina stvarna kontrola te ocjene može biti istovremeno pretraživanje i po tekstu. U sustav se dakle uvodi kontrola ili kontrolni mehanizam, čime se osigurava njegova veća pouzdanost. Veća zbog toga, jer se pretraživanje i ocjena potvrđuju u tekstu. U istom sklopu rješava se i pitanje buduće uloge klasifikacijskih oznaka. U dosadašnjim sustavima, u najkraćim crtama, ona je bila predimenzionirana, pa se u budućim sustavima mora svesti na pravu mjeru. Drugim riječima, ona može ostati i biti uputna, ali ne može biti jedina i osnovna, kakva je bila do sada. Iz toga dalje slijedi da ni njena forma ne mora biti toliko široka. Ono što bi ona morala sadržavati to je prvo uputa, da bi se znalo gdje započeti pretraživanje i drugo, jasan redoslijed, stoje važno radi kontinuiteta. Pretraživanje započinje oznakom, ali sve nakon toga rješava se u kombinaciji s tekstom. Kao što se vidi, centralno mjesto u toj koncepciji moralo bi dobiti prenošenje teksta na memorije. Kod toga nije riječ samo o modernizaciji radi nje same, nego o tome, da su se svi dosadašnji sustavi, oslonjeni na oznake, pokazali nesigurnima. Jedini napredak osigurala bi njihova kombinacija. Ono stoje s tehničke strane neophodno za takav napredak, to je prenošenje teksta bez prijepisa. Radi se o uvjetu ili još više o prepreci, zbog koje se na kraju krajeva i odustalo od prvog modela. U to vrijeme, osim prijepisa, drugog rješenja nije ni bilo. U odnosu na taj model, u međuvremenu su pomaci nastali i na tom planu. U najkraćim crtama, tekst se može skenirati ili optički prenijeti na memorije, a zatim prema posebnom programu prebaciti u neki slovni format. Objašnjenja radi, skeniranjem se tekst digitalizira i prenosi na memorije, ali samo kao slika. Drugim riječima, u tom slučaju ne bi bilo moguće pretraživanje po tekstu, jer se kao jedinica smatra samo čitava slika. Dodatnim postupkom tzv. oceriranja, skenirani tekst pretvara se u slovni format i nakon toga njime se može rukovati kao i sa svakim drugim.

2 Jedan od najpopularnijih takvih programa poznat je za sada pod nazivom Recognita plus. Ono što je neizbježno i što iz toga svakako slijedi, to je pitanje uloge buduće pismohrane. Radi se o problemu s kojim se arhivska služba, prije ili kasnije, mora suočiti. Koliko se iz sadašnje perspektive vidi, razvoj neminovno vodi prema njenoj likvidaciji. Rješavanjem tehničkih pretpostavaka što se odnose na prijepis, a što očigledno nije daleka budućnost, to će pitanje postati još aktualnijim. 2 Štoviše, u slučajevima kada su neka mjesta skeniranjem loše snimljena, mogu se i naknadno ispraviti (dopuniti). 75