ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 56
A. Vanrie, Uređivačka politika časopisa Archivum i njegov utjecaj na arhivsku zajednicu, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 55-65 Uzet ću ove elemente u obzir pri analizi uloge ARCHIVUMA u razvoju arhivske znanosti. Da zaokružim, recimo daje ARCHIVUM rođen 1950. sa zadaćom da bude časopis ICA-e i postojao je uglavnom u Nacionalnim arhivima Francuske. To znači internacionalni osvrt na arhive stvoren u Europi od Europljana s ciljem pomoći arhivistima cijelog svijeta. Pogledajmo sada detaljnije različite elemente. Specifičnost U početku, kao jedinstveni časopis ICA-e, ARCHIVUM nije bio arhivski časopis kao ostali. Od početka je bio smatran prvim međunarodnim arhivskim časopisom, postojanim i sadržajnim. Cilj nije bio natjecati se s ostalim arhivskim časopisima, nego koristiti svoj položaj kao organ ICA-e, kao i svoj višejezični značaj da bi se sakupile rasute informacije i usporedile arhivske metode različitih država u cilju rješavanja sličnih problema. Tijekom 50 godina ovo "svjetsko širenje" informacija ostalo je glavnom preokupacijom uređivačke politike. Njegova stvarna specifičnost uistinu je predstavljala pomoć, uglavnom zemljama u razvoju, informacijama koje su dolazile s pet kontinenata. Dobar i jasan primjer može se vidjeti u broju XLIV iz 1999. posvećenom Osnovnim arhivskim problemima; strategije i razvoj. Unesko Europe nije imao ništa s tim brojem, osim u smislu pomaganja drugim državama. Tijekom Kongresa održanog u Madridu 1968, Robert-Henri Bautier, pomoćnik glavnog urednika, predstavio je procjenu dvadesetogodišnjeg rada; smatrao je ARCHIVUM časopisom zamišljenim dvostruko: čisto arhivski i povijesno (u smislu pomoći povjesničarima u korištenju arhivima). Michel Duchein bio je nominiran za glavnog urednika na ovom Kongresu i bio je odlučan da zadrži arhivsku narav časopisa. Mislim daje individualni karakter ARCHIVUMA takav zbog dva aspekta: u isto vrijeme teoretskog i vrlo praktičnog, skroman u svojim ciljevima, ambiciozan u svojoj dokumentarističkoj rasprostranjenosti. Mi ćemo kasnije ustanoviti je li ARCHIVUM postao časopis svih arhivista ili časopis internacionalne elite. Druga specifičnost ARCHIVUMA je izdavanje članaka na 5 jezika: francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i talijanskom. Kada je moguće, objavljivani su sažeci na drugim jezicima, ali to nije bila sustavna i redovita politika, jer bi to bio pretežak posao za redakcijski kolegij i mogao bi uzrokovati prevelika kašnjenja. Ipak, to je bila jedna od naših glavnih preokupacija, pa smo u broju iz 1999. primijenili sustav sažetaka na cijeli broj, ne samo na članke nego i na uvod i zaključak i to ne samo na uobičajenim jezicima časopisa, već i na ruskom, tako da naše kolege iz bivšeg SSSR-a mogu imati pristup informacijama. Uređivačka politika Ako bih morao ukratko prikazati uređivačku politiku mojih prethodnika, kao i moju osobnu, okarakterizirao bih tu politiku željom da se većini arhivista i korisnika 56
