ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 286
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 281-336 • popis smaknutih osoba sistematiziran prema mjestu i datumu smaknuća - abecednim redom naziva mjesta i kronološkim redom unutar mjesne podjele. Kao ilustraciju pravosudnog sustava važećeg u pojedinom vremenskom razdoblju, autori daju izabrane dijelove iz 20 zakona, počevši od onog iz 1852, pa do zakona iz 1990. Ti zakoni propisuju kazne (u koje ulaze, naravno, i smrtne kazne) za određene vrste kaznenih djela, a kroz taj pregled vide se razlike i promjene kroz povijesna razdoblja. Kaznena djela obuhvaćena tim zakonima su i kriminalnog, ali i političkog karaktera, kao i vojni zločini (Vojnički kazneni zakon, 1922). Tako se npr. u Zakonu o zaštiti republike iz 1923. propisuju kazne zatvora za one koji "nastoje nasilno izmijeniti ustav republike, naročito ako se radi o samostalnosti, jedinstvenosti ili demokratsko-republikanskom uređenju države", kao i za vojničku izdaju, pripremu urote itd. U usporedbi s tim zakonom Dekret predsjednika republike od 19. lipnja 1945. o kažnjavanju nacističkih zločinaca, izdajnika i njihovih pomagača i o izvanrednim narodnim sudovima dosta je oštriji, jer za iste zločine protiv države (vidi gore navedeno) predviđa smrtne kazne, a za ugrožavanje sigurnosti države, izdaju, izdaju državnih tajni, vojničku izdaju i aktivnosti protiv ustavnih činitelja, dugotrajne kazne zatvora. Ovo mnoštvo izvadaka iz raznih zakona detaljno opisuje slučajeve u kojima pojedine kazne stupaju na snagu, što se može povezati i s mandatima pojedinih čehoslovačkih predsjednika i njihovim vladavinama te ustrojem same države. Iz zakona se može saznati i kakva su bila prava osuđenih, tko je potvrđivao osude, na koji način su kazne izvršavane (uglavnom vješanjem ili strijeljanjem), kako su funkcionirali izvanredni sudovi i si. Uglavnom, zanimljivo štivo za onog tko se želi baviti ovom tematikom. Za razliku od zakona koji oslikavaju ovu stranicu čehoslovačke povijesti s pravosudnog, službenog gledišta, autori nam prikazuju i drugu stranu, onakvu kakvu su je iscrtali osuđenici na smrt. Daju nam u prilogu sedamnaest različitih dokumenata koji se tiču tih osuđenih osoba. Među njima su npr. odbijena molba za milost ubojici i razbojniku Lecianu s potpisom predsjednika Masaryka, popisi osobnih predmeta studenta Janota nakon smaknuća i si. Zapisnik o provedbi smaknuća iz 1985. godine daje nam, uz ostale podatke, čak i vrijeme umiranja osuđenoga - 23 minute, a potresna je i molba majke osuđenika nadležnima za posljednji posjet sinu, na što joj oni odgovaraju daje isti već smaknut. Autori su se pozabavili i pitanjem pomilovanja, točnije molbama za pomilovanje osuđenika na smrt i njihovim pozitivnim ili negativnim rješenjima. Tako su u razdoblju 1919-1938. na smrt bile osuđene 433 osobe, od kojih su čak 422 pomilovane (u prosjeku 95,5%). Za period protektorata nije se zbog nedostatka i netočnosti arhivskih materijala moglo ustanoviti točno stanje, ali zato brojke iz razdoblja "na286
