ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 274

Izvješća, Arh. vjesn, god. 43 (2000), str. 235-279 Posljednja dva dana seminara Franziska S. Frey i Rene van Horik o'držali su predavanja o digitalizaciji fotografskih zbirki. Prvi korak prilikom digitaliziranja fotografskih zbirki je utvrđivanje u koje svrhe se poduzima: - olakšati dostupnost i ubrzati pretraživanje - zaštita zbirke (manje korištenje originala) - ušteda na spremištnom prostom (u ovom slučaju rješavamo se originalnih fotografija što nikako nije preporuka) - prezentiranje zbirke preko Interneta - za potrebe tiskanja reprodukcija. Shodno namjeni nabavljat će se potrebni hardwer i softwer (nakon što smo osigurali potrebna financijska sredstva), a danas postoji vrlo bogat izbor opreme za konvertiranje digitalne slike u analognu: - skeneri: postoji više vrsta skenera, a za arhiviranje su najpogodniji plošni skeneri {drum scanner nije pogađan, jer se fotografija, da bi što bolje prianjala uz zakrivljenu površinu, premazuje nekom vrstom ulja, a moguća su i oštećenja uslijed zakrivljenosti površine). Prilikom nabave skenera treba voditi računa o stvarnoj, optičkoj rezoluciji i interpoliranoj rezoluciji (npr. ako je optička rezolucija skenera 400 dpi-a, a na skeneru postoji mogućnost skeniranja i od 900 dpi, to znači da postojeću razliku skener izračunava i umeće u digitalnu sliku). - digitalna leđa za kameru: snimci su visoke kvalitete i rezolucije, pogodni i za snimanje trodimenzionalnih predmeta (plošni skeneri mogu skenirati samo dvodimenzionalne), ali samo statičkih, jer eksponiranje može trajati nekoliko minuta. - digitalna kamera: ekspozicija je trenutna, ali su snimci nešto lošije kvalitete negoli kod kamere s digitalnim leđima. Prije nego što se započne sa stvaranjem digitalnih zapisa, treba dogovoriti standardni fomiat, rezoluciju i bitnu dubinu. Preporuka je Image Permanence Instituta iz Rochestera stvaranje digitalnih mastera, t.j. da se skenira u visokim rezolucijama (za fotografije oko 600 dpi), pa da se shodno potrebama iz mastera kopiraju digitalne slike u nižim rezolucijama. Na taj se način izbjegava višekratno skeniranje originala. Master bi trebao biti u nekomprimiranom formatu (npr. TIFF). Nakon dogovorenih standarda potrebno je dogovoriti prostor boja - color space (RGB, sRGB, Colormatch RGB, LAB) koji će se koristiti i kalibrirati monitore. Digitalizira se samo već arhivistički sređeno i opisano gradivo. Tijekom unosa podataka potrebno je neprestano kontrolirati upis, a to bi trebala obavijati osoba sa 274