ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 269

Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 U kontekstu administrativno-institucionalnog okvira rada francuske arhivske službe, što obuhvaća i djelatnost arhivskih misija u upravnim ustanovama države, čuli su se i kritični tonovi francuskih arhivista. Tako je rečeno da su misije opterećene zahtjevnim poslom sređivanja nastalih dokumenata, budući da u Francuskoj uglavnom ne postoje registraturni ili klasifikacij

ski sustavi. Voditelji misija su rastrgnuti odgovornošću prema Nacionalnom arhivu Francuske i ministru, u okrilju čijeg ministarstva djeluju, a na koncu sustav misija koji bi trebao djelovati i na lokalnoj razini, tj. u departmanima, ne uspijeva obuhvatiti oko 60% ustanova. Upoznati smo i s reformom zakonodovstva, koja je započeta 2000. godine promjenom zakona iz 1978. o dostupnosti administrativnih dokumenata, tj. usvajanjem Zakona o pravima građana u odnosu prema administraciji (DCRA; Droits des Citoyens dans leurs Relation avec l'Administration). Cilj reforme je povećanje dostupnosti registraturnog i arhivskog gradiva. Zakonskom promjenom je jasno definirana granica između neadministrativnog i admnistrativnog javnog gradiva. Rokovi ograničenja korištenja administrativnog gradiva su, s izuzetkom podataka važnih za sigurnost države, vanjsku politiku ili zaštitu prava pojedinaca ukinuti, dok su za preostali dio javnog gradiva moguće derogacije. Po riječima ravnatelja Arhiva Francuske, gosp. Belavala, krajnji cilj je smanjivanje i ujednačavanje rokova ograničenja korištenja gradiva u rasponu od 0-25-50 godina, uz poštivanje prava pojedinaca. Velika pozornost tijekom tečaja posvećena je arhivskim zgradama, upoznavanju rada čitaonica i pedagoško-kulturnih službi, kao tradicionalno vrlo uspješnim aspektima rada francuskih arhiva. Iz velikog broja posjeta arhivima i predavanja posvećenih tim temama može se rezimirati sljedeće: a) Iako Francuska izdvaja tek 1% svoga proračuna za kulturu, da taj postotak u apsolutnom iznosu nije beznačajan, potvrđuje i stalna izgradnja novih arhivskih zgrada. Nema arhivskih zgrada starijih od 40 godina, osim one Povijesnog centra Nacionalnog arhiva. b) Posjete čitaonicama pokazale su visoke standarde zaštite i ophođenja s korisnicima (obvezni garderobni ormarići, automati s hranom i pićem, višestruki nadzor ulaska, izlaska i rada u čitaonici, veliki broj mjesta za čitače, posebni pultovi gdje čitači podižu naručeno gradivo i si.). c) Prosvjetno-kulturnoj djelatnosti se već desetljećima pridaje ogroman značaj i u nju se također ulažu značajna sredstva. Na prvome mjestu tu je obvezna suradnja sa školama i praćenje školskih programa izložbenom aktivnošću. U taj su segment rada uključeni i nastavnici povijesti, održavanjem nastave u arhivskim ustanovama, čime su arhivi rasterećeni jednog dijela posla. d) Treba spomenuti i napor koji se ulaže u senzibilizaciju stvaratelja gradiva. Naime, zaposlenici po uredima zasuti su promidžbenim i edukativnim materijalom 269