ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 251

Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 tastrofe te za zaštitu vitalnih zapisa u vrijeme ratnih sukoba. Radna grupa bila je for­mirana 1997, a tekst spomenutog Programa objavljenje 1998. U tekstu su, među ostalim, objavljene i mjere za zaštitu koje su na konkretnim primjerima svojih nac­ionalnih programa za zaštitu vitalnih dokumenata ili zapisa izradile tri zemlje: Gam­bija u Africi, Kostarika u Srednjoj Americi te Hrvatska u Europi. Sve tri su male zemlje u "nestabilnom" okruženju ili su, kao Hrvatska, upravo prošle kroz razdoblje ratnih sukoba u kojima je trebalo zaštititi arhivsko gradivo, zgrade državnih arhiva posebno, a prije svega tzv. gradivo "vitalnih zapisa". Po definiciji to je ono arhivsko gradivo koje je neophodno potrebno za nastavak redovnog poslovanja jedne ustano­ve, ali i cijele države. Dakle, to je i gradivo pismohrana neophodno za poslovanje uprave, sudstva i drugih resora administracije jedne države, kao i najvrednije povijes­no gradivo koje je dokaz identiteta i kulturnog naslijeđa jedne zemlje i njenog naroda. U ovom UNESCO-ovom Programu podržanom od MAV-a koji je bio i za­dužen za njegovu izradu, trebalo je obuhvatiti sve najvažnije aspekte zaštite vitalnog dijela arhivskoga gradiva, koje po međunarodnim procjenama iznosi oko 4% ukup­noga gradiva državnih arhiva i najvažnijih pismohrana administracije jedne države. Smatra se, dakle, da nije realno predvidivo stvarno zaštititi veći postotak, bez obzira da li se radi o evakuaciji - prijenosu gradiva na sigurnija mjesta, ako je to uopće mo­guće u ratnim zbivanjima ili o zadržavanju gradiva in situ - u onoj zgradi u kojoj je i u normalnim uvjetima zaštićeno i osigurano pod pojačanim mjerama tehničke zašti­te i u najsigurnijem dijelu zgrade. U okviru takvog programa zaštite, svaka zemlja te svaka ustanova u državnoj administraciji, a posebno svaki državni arhiv, moraju imati za svoje područje djelovanja točno razrađen plan i program rada za zaštitu vi­talnih zapisa u slučaju ratnih sukoba, kao i za slučaj drugih katastrofa ili nesreća (požar, poplava, krađa, teroristički napad, prekid energetskog sustava i si.). Za takve slučajeve razrađeni su i objavljeni na nacionalnoj kao i na međunarodnoj razini stručni vodiči i drugi priručnici za postupanje u slučaju ratnih sukoba i drugih ne­sreća. Među ostalim to spominje u svom izlaganju i A. Plathe, pa posebno naglašava i rad međunarodne zajednice novijeg datuma, kao "Plavi štit" - međunarodnu orga­nizaciju za zaštitu kulturnog naslijeđa, kulturnih i drugih spomenika, kulturne bašti­ne jedne države i naroda te arhivskoga gradiva. "Plavi štit" (Blue Shield) djeluje u zajednici s drugim međunarodnim organizacijama za zaštitu bibliotečne i muzejske baštine (IFLA, ICOM i dr.). A. Plathe u svojoj studiji iscrpno iznosi sve značajke ovog Programa za zaštitu vitalnih zapisa u ratnim sukobima, od arhivskih zgrada i spremišta do procjene opasnosti, tipova evakuacije te školovanja kadrova za zaštitu gradiva u arhivima. Gabriella Albrecht-Kunszeri, voditeljica Odjela za zaštitu Mađarskog držav­nog arhiva, pokazala je na zornim primjerima stradanja, oštećenja i uništavanje vri­jednog arhivskog gradiva ovog arhiva u II. svjetskom ratu, kada je stradalo preko 251

Next

/
Thumbnails
Contents