ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 21
P. Horsman, Izgubljeni u obilju. Paradoks elektroničkih zapisa, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 19-27 središtu nalazi arhiv brzo se mijenja, a sukladno tomu i arhiv i uloga arhivista. Mi današnji arhivisti nalazimo se na početku novog arhivskog doba, štoviše, svjesni smo te činjenice. Ono što nas mijenja nije tehnologija, nego administrativne i društvene promjerie koje nadolaze. Što je dokument u elektroničkom okruženju Te promjene koje nadolaze, ti izazovi, navode nas da si postavimo vječno pitanje: čime se mi to bavimo? Da damo barem jedan odgovor: mi se bavimo čuvanjem dokumenata. To je naš osnovni posao. Možemo se baviti i nekim sličnim poslom, npr. poslovanjem s informacijama, ali se uvijek radi o dokumentima, odnosno spisima. Ne o tekućim spisima ili o poluaktivnim spisima ili neaktivnim spisima - ne, nego naprosto o spisima, spisima koje mi činimo aktivnima za različite svrhe: upravu, pravosuđe, novinarstvo, povijest, znatiželju i bilo koju svrhu koja bi se mogla pojaviti. Arhivisti čuvaju dokumente da bi ih učinili dostupnima, i to čine u skladu s visokim standardima kvalitete. Oni čuvaju izvornu autentičnost dokumenata i njihovo izvorno značenje. A budući da se bavimo čuvanjem dokumenata, potrebno je da jasno razumijemo što dokument jest i što ga razlikuje od ostalih oblika informacija. Naravno, mi imamo definicije dokumenta, zar ne, ali koliko su one danas valjane? Te su definicije izrađene za dokumente na papina (ili pergameni), no da li one vrijede i za elektroničke dokumente? U posljednjih četiri-pet godina provedeno je više istraživačkih projekata na području čuvanja elektroničkih dokumenata, a neki su još u tijeku. Neki od njih se odnose na temeljna istraživanja, kao oni na University of British Columbia u Vancouveru, Kanada, na University of Pittsburgh u SAD-u, na University of Michigan u Ann Arborn u SAD-u, na Monash University u Melbourneu u Australiji. Drugi projekti su usmjereni na primijenjena istraživanja koja provode nacionalni arhivi, npr. Ministarstvo obrane SAD-a, Nacionalni arhiv Kanade, Nacionalni arhiv Australije (u suradnji s nekim pokrajinskim arhivima), projekt EROS u Engleskoj, ili, u mojoj zemlji, projekt Digital Longevity. Europska Unija nastoji udružiti znanje i stručnost na DLM forumu. Pored ovih istraživanja na sveučilištima i u javnome sektoru, i privatna poduzeća rade na istim problemima, naročito u farmaceutskoj industriji.' Ovi projekti mogu imati različit pristup, različitu metodologiju i ciljeve, ali svi oni dijele barem dva zajednička pitanja: što čini elektronički dokument i kako gaje najbolje čuvati. 1 Dobar pregled stanja istraživačkih projekata donosi 'Proceedings from the Working Meeting on Electronic Records Research, Pittsburgh PA, May 1997', posebno izdanje Archives and Museum Informatics. Vol. 11: 3-4(1997). 21