ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 132
V. Lipovšćak, Zaštita audiozapisa, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 109-136 vatili su holivudski filmski studiji. Ima izvrsnu kvalitetu slike, a razlučivanje je 720 vodoravnih linija, u odnosu na VHS sistem koji ima 270 linija. Na ekranu može dati sliku oblika 16:9, a filmovi mogu biti na 8 jezika s 32 verzije podnaslova. Reprodukcija zvuka je u tzv. surrond sound sustavu koji nosi i oznaku 5.1, pet odvojenih kanala za pet zvučnika i šesti za niske tonove; prednji lijevi, srednji i prednji desni za osnovne zvučne informacije, stražnji lijevi i desni za dočaravanje prostornog zvuka i niskotonski zvučnik koji može biti smješten bilo gdje u prostoriji, jer niski tonovi nemaju usmjereno djelovanje. Da bi se ovaj složeni sustav reprodukcije zvuka uz video podatke mogao koristiti na ploči, mora se komprimirati i u reprodukciji dekomprimirati. U Europi se upotrebljava sustav MPEG, a u Americi A 3 Dolby Digital. GRAMOFONSKA PLOČA, okrugla ploča od šelaka do 1960. i od termoplastičnog materijala (vinil kopolimer) od 1948, u koju je urezana brazda u obliku spiralnog traga. Brazda sadrži informaciju, a u presjeku ima oblik slova V. Izumitelj je Emil Berliner 1887, električno doba od 1924, vinilna ploča od 1948, stereo od 1957. godine. Šelakova ploča izrađivala se u promjerima 15,20,25 i 30 cm, reproducirale se na 78 o/min. Trajanje reprodukcije jedne strane od 30 crnje manje od 5 min. Nedostaci: kratko trajanje reprodukcije i lomljivost. Vinilna ploča izrađuje se u promjerima 17,5 cm i 33 1/3 o/min (do 10 min. po strani ploče), s 45 o/min (7 min), 25cm i 33 1/3 o/min (15min) i 30 cm s 33 1/3 o/min (30min). Bilo je pokušaja izrade ploča promjera 30 cm za reprodukciju 16 2/3 o/min. Brazde su široke od 0.05 do 0.1 mm. Kod monofonske ploče oba boka brazde su jednaka, jer je urezana jedna informacija. Kod stereo ploče se razlikuje lijevi bok brazde od desnog, jer lijevi bok nosi informaciju različitu od one urezane na desnom boku brazde. Vijek trajanja gramofonske ploče je nekoliko stotina reprodukcija uz uvjet da se reproducira ispravnom iglom i odstrani prašina. Proizvodnja ima ove stupnjeve: snimanje - mikrofoni postavljeni ispred izvođača pretvaraju zvučne titraje u električne i upisuju se na magnetofonsku vrpcu. Urezivanje - s magnetofona magnetski signali s vrpce pretvaraju se u električne, uzrokuju titranje igle (u glavi za urezivanje) koja urezuje brazde u lak ili metalnu ploču. Galvanoplastika- iz lak ili metalne ploče izrađuju se metalne (od nikla) matrice koje su alat za izradu ploča. Prešanje - matrice se stavljaju u prešu, između matrica zagrijani vinil i naljepnica. Prešanje traje desetak sekundi i ploča je proizvedena, slijedi kontrola i pakiranje. Gramofon - uređaj za reprodukciju ploča. Ploča na tanjuru gramofona okreće se određenim brojem okretaja. Igla zvučnice titra u brazdi ploče i pretvara mehaničke u električne titraje koji se pojačavaju i čuju u zvučniku ili slušalicama. HARD DISK - tvrda, čvrsta, kruta ploča 132