ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 121

V. Lipovšćak, Zaštita audiozapisa, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 109-136 Prvi televizijski odašiljač koji je radio na potpuno elektronički način bio je postavljen u Berlinu. 1936. 19. studenoga gostovala je Londonska filharmonija pod ravnanjem sir Thomasa Beechama u Ludwigshafenu u dvorani društvenoga doma I. G. Farben Industrie. Prvi put u povijesti snimljen je neki koncert na magnetofonsku vrpcu. Snimka je sačuvana i može se čuti na današnjim tonskim nosačima. 1937. Bell Telephone Laboratories prvi je put javno prikazao stereofoniju na filmu u New Yorku na konvenciji Society of Motion Pictures Engineers. 1940. Tonski inženjeri Walt Disney Studios i RCA radili su tri godine na sustavu Fantasound. To je bio eksperimentalni višetračni optički sustav za zapisivanje zvuka za crtani film Fantasia. Stokowski i Philadelphijski orkestar izveli su glazbene dijelove filma. U studenome je bila premijera, tako daje široka publika prvi put bila upoznata sa stereofonijom. Tonska snimka Philadelphijskog orkestra može se dobiti na današnjim gramofonskim pločama i CD. 1941. 10. lipnja u palači UFA (Universum-Film AG) u Berlinu stručnjacima je prikazan magnetofon s visokofrekvencijskim predmagnetiziranjem. Uspjeh je bio golem. To je bio hi-fi onoga doba. 1942. Prva "zlatna ploča" za prodanih milijun komada skladbe Chattanooga Choo-Choo u izvedbi orkestra Glenn Millera u izdanju RCA-Victor. 1943. U Berlinu Reichs Rundfunk Gesellschaft počeo prva stereo magnetofonska snimanja. Snimke su objavljene na CD-u nakon 50 godina. 1948. 18. lipnja Columbia Records u New Yorku prvi put prikazala je novinarima nclomljivu ploču od vinila, promjera 30 cm. Bila je to dugosvirajuća ploča na kojoj je bilo snimljeno oko 45 minuta programa. Reproducirala se na 33 o/min. Izumitelj je dr. Peter Goldmark. Patent je imao oznaku LP (Long playing). Prve ploče su imale snimke Mendelssohnovog violinskog koncerta, IV. simfonije Čajkovskog i glazbene komedije South Pacific. 1949. Kao reakciju na pojavu tih ploča, američka kompanija RCA-Victor dala je na tržište ploče promjera 17 cm na 45 o/min. Trajanje reprodukcije bilo je kao i za šelak ploče. Izbio je tzv. rat brzina, ali došlo je do podjele: Columbijine ploče bile su za ozbiljnu glazbu, a RCA-Victor (single) za zabavnu. 1951. Na zahtjev američke tvrtke Ampex Co., Charles Ginsburg razvio je uređaj za snimanje slike i zvuka na magnetsku vrpcu - Videorecorder nazvan magnetoskop. 121