ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 69
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjcsn., god. 42 (1999), str. 53—77 U arhivističkoj teoriji i praksi nalazimo različita načela i kriterije vrednovanja, koje autori nastoje sistematično klasificirati. Osnove za klasifikaciju su vrlo različite. Neki autori daju prednost sadržaju, drugi vanjskim karakteristikama, treći kriteriju nastanka gradiva, dok neki priznaju samo funkcionalnu metodu vrednovanja, itd. Neki daju prednost načelima i kriterijima koji su vjerojatno "apsolutni" ili najznačajniji, kao npr. kriteriji graničnog datuma. Načelno moramo pojasniti, da apsolutnih kriterija, koji bi bili valjani svuda i u svim slučajevima, nema, premda su određeni kriteriji jedini i presudni za odabiranje ili čuvanje pojedinih vrsta ili cjelina gradiva u određenom razdoblju, na određenom području ili regiji. Ipak, pojedinačni kriteriji ne trebaju se favorizirati i uzimati kao "apsolutni", kao jedini korisni ili primjenjivi kriteriji. U složenoj uporabi načela i kriterija potrebno je da se oni međusobno dopunjuju i isprepleću. Zbog tih razloga, sistematska klasifikacija kriterija prema značaju ili drugim osnovama, nije ni opravdana ni potrebna. U svakom pojedinačnom slučaju i bez obzira na to da li ih upotrebljavamo pojedinačno ili kompleksno, kriterije je potrebno primijeniti prema još uvijek važećoj Schellenbergovoj preporuci, tj. s "oprezom i zdravim razumom" ili u skladu s Aristotelovom izrekom: "Budi umjeren u svemu, u ničemu ne pretjeruj!". 23 Potrebno je izbjegavati krajnosti i pretjerane apstrakcije; vrednovanje i odabiranje treba izvesti na stručan način i prema propisanom postupku. U literaturi nailazimo na brojne pokušaje sistematske klasifikacije načela i kriterija vrednovanja s obzirom na opće karakteristike. U nekadašnjoj sovjetskoj stručnoj literaturi 24 oni su razvrstani u tri velike grupe, s obzirom na: 1. nastanak gradiva (značaj stvaratelja gradiva, vrijeme i mjesto nastanka gradiva); 2. sadržaj gradiva (značaj podataka i informacija i njihovo ponavljanje i koncentracija); 3. vanjske karakteristike gradiva (oblik dokumenata, izvornost, jezične i paleografske karakteristike, fizičko stanje dokumenata itd.). Za razliku od takvih nastojanja, T.R. Schellenberg se 1956. godine u svom temeljnom djelu "Vrednovanje modernog gradiva" 25 , navodeći brojna konkretna načela i kriterije odabiranja, prvenstveno zbog jasnosti izlaganja, poslužio podjelom gradiva po sadržaju ili podjelom gradiva prema podacima i informacijama koje imaju: 23 Theodore R. Schcllenberg, Die Bewertung str. 97-102. 24 Teorija i praktika arhivnogo delà v SSSR, Moskva 1980, drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, str. 60-117. 25 Theodore R. Schellenberg, Die Bewertung str. 27-30. 69
