ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 55

V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjcsn., god. 42 (1999), str. 53-77 to u dvije faze: prvo, kod stvaratelja gradiva i drugo, prilikom stručne obrade u arhi­vu. Nužno je izraditi kriterije i "kataloge" odabiranja arhivskog gradiva, koji će poslu­žiti arhivistima pri odabiranju na način na koji "smjer neba, mjerilo zemljovida i le­gende" služe kartografima pri orijentaciji. Posebno je naglašeno, daje za nove vrste gradiva na magnetskim i optičkim nosačima, potrebno izraditi kriterije odabiranja već na početku njihova nastajanja. Takva nastojanja možemo pratiti još od međuna­rodnih arhivskih kongresa u Washingtonu 1976. godine i u Parizu 1988. godine. Unatoč različitim metodologijama, zajednički im je cilj isti, a to je sačuvati ar­hivsko gradivo kao kulturnu baštinu. O tome postoji u svim državama veliki broj propisa i stručne literature. U stvarnosti, gotovo je nemoguće upoznati se sa svima, dijelom zbog njihovog opsega, a dijelom zbog jezičnih barijera. Problematika vred­novanja arhivskog gradiva je od 1956. (III. Međunarodni arhivistički kongres u Fi­renzi) bila česta tema međunarodnih arhivističkih kongresa i okruglih stolova Me­đunarodnog arhivskog vijeća, a još češća tema arhivističkih sastanaka, konferencija, simpozija i seminara u pojedinim zemljama. Tom su se tematikom bavili brojni arhi­visti (npr.: T.R. Schellenberg, V. Caplin, H. Booms, B. Brachmann, F. Hull, B. Uhl, A.M. Haritz, M. Cook, F. Boles, T. Cook, F.G. Ham, B. Stulli, R. Mirčić, O. Giler, M. Petrović i mnogi drugi), skupine arhivskih stručnjaka (Griggov odbor u Velikoj Britaniji, skupina Terryja Cooka u Državnom arhivu Kanade itd.), arhivski instituti i škole (bivši Savezni znanstveno-istraživački intitut dokumentalistike i arhivistike u Moskvi, Moskovski državni povijesno-arhivistički institut, Arhivistička škola u Marburgu) i arhivi (Državni arhiv Kanade, Državni arhiv Québeca, Državni arhiv u Groningenu - projekt PIVOT, Savezni arhiv u Koblenzu, bivši Središnji državni ar­hiv narodnog gospodarstva u Moskvi itd.), koji su razvili brojne modele te u praksi ostvarili velike projekte vrednovanja i odabiranja. Budući sam se u ranim 1990-ima, za vrijeme svog postdiplomskog studija o vrednovanju arhivskoga gradiva za potrebe povijesti, drugih znanosti i kulture, imao priliku upoznati i usporediti većinu najrelevantnije stručne literature s područja vrednovanja i odabiranja arhivskog gradiva, objavljene u bivšoj Jugoslaviji te u dru­gim zemljama, dozvolite mi da vam u bilješkama predstavim kratak subjektivni iz­bor radova iz zaista ogromne količine literature s tog područja, kako iz zapadnih dr­žava (Zapadne Evrope i sjeverne Amerike), tako i iz bivših socijalističkih država, predvođenih bivšim Sovjetskim Savezom. 2 Navodim izbor samo onih radova koji se prvenstveno bave načelima i kriterijima vrednovanja, uključujući posebne liste za odabiranje arhivskog gradiva. Sva ostala, vrlo opsežna literatura, koja se uglavnom bavi metodologijom, metodama i postupcima vrednovanja i odabiranja gradiva u pojedinim zemljama, po mom je mišljenju od manjeg značaja za problematiku o ko­2 Popis relevantne literature na kraju teksta. 55

Next

/
Thumbnails
Contents