ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 51

J. Ivanović, Arhivska neovisnost - Anketa o položaju arhiva u europskim zemljama, Arh. vjesn., god. 42(1999), str. 43-52 sustava. Prema ovom upitniku arhivi su, unutar tih granica, u pravilu slobodni djelovati bez uplitanja (drugih) vladinih institucija. U mnogim zemljama postoji očita tendencija da središnja arhivska uprava nadzire lokalne arhive, što se može tumačiti kao još jedan faktor u ograničenju neovisnosti arhiva. To je vjerojatno često povezano sa sustavom javne uprave u cjelini, ali ponekad izvor te tendencije može biti unutar samog arhivskog sustava. Nadležnosti koje se odnose na tekuće ili povjerljivo gradivo, koje se u pravilu ostvaruju u suradnji sa stvarateljem ili drugim vladinim uredom, sljedeće su područje gdje su arhivima nametnuta neka ograničenja. Arhivi mogu uspješno zaštititi interese budućih korisnika sadašnjih spisa, ali su manje sposobni zaštititi interese sadašnjih korisnika sadašnjih spisa. Što je uprava manje zainteresirana za vlastite spise, to je veća autonomija arhiva. Rast interesa korisničke zajednice za spise podudara se sa stupnjem autonomije arhiva. U tom su pogledu arhivi i korisnici prirodni saveznici. Upitnikom prikupljeni podaci opisuju situaciju, kako je određena zakonom i drugim propisima i ne pokrivaju sustavno sve faktore koji utječu na stupanj neovisnosti arhiva. Mnogi od tih faktora nalaze se izvan arhivskog sustava i ne proizlaze iz samih pravila nego više iz njihove primjene ili zanemarivanja. Vrijedno je istražiti koji su glavni faktori izvan samoga arhivskog sustava koji utječu na ulogu arhiva i na pitanje tko obavlja nadzor nad njima, kako postaju dostupnima, tko stvarno, a ne samo potencijalno, ima udio u ovom ili onom području arhivske djelatnosti, kako arhivi mogu koristiti svoja prava, koja sredstva su dostupna arhivima kako bi mogli postići pravilnu ravnotežu i smanjiti neželjen utjecaj. Pojedina pojava se može različito shvaćati, ovisno o okolnostima. Komparativna kvalitativna analiza najvažnijih pojava može pridonijeti boljem razumijevanju utjecaja ovih vanjskih faktora na djelatnost arhivskih ustanova. Upitnik pokazuje da u pravilu postoji visoki postotak autonomije arhivskih ustanova unutar javne uprave. Najslabije točke su problemi stručnog osoblja (ovaj problem samo je djelomično povezan s problemom neovisnosti arhiva), financija i raspodjele odgovornosti koja često nije dovoljno jasna. Uredsko poslovanje, predaja gradiva arhivima, dostupnost spisa - kao odgovornosti podijeljene između stvaratelja i arhiva (kada nisu odgovornost samo stvaratelja) - više ističu važnost suradnje, dobre podjele odgovornosti i uspješne kontrole od strane drugih zainteresiranih strana, negoli autonomiju arhiva uzetu samu za sebe. Međutim, kada bi cijeli životni ciklus spisa bio uključen kao dio arhivskog sustava, tada bi slika bila manje zadovoljavajuća. 51