ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 35

J. Kolanović, Autonomija arhivske službe, Arh. vjesn., god. 42(1999), str. 29-42 deset godina vladali upravo na područjima bivše Jugoslavije. Destrukcija arhiva je s jednoga gledišta napad na autonomiju arhivske službe. Destrukcijom se uništavaju i razgrađuju i materijalna i kulturna dobra drugoga. Ona ugrožava arhivsku službu izvana. Na ovim područjima imali smo gorko iskustvo takvoga uništavanja, svjesnoga ili nesvjesnoga. Želio bih ovdje spomenuti da su tri zapaljive granate pale na krov upravo Dubrovačkoga arhiva i sama je sreća da nije došlo do uništenja arhivskoga gradiva značajnoga ne samo za šire područje dubrovačkoga zaleđa, već i za cijeli Mediteran i Europu. Isto tako želio bih spomenuti jedan svijetao primjer što se dogodio u Karinu kraj Zadra: ondje je do temelja u ratu namjerno uništen franjevački samostan, ali se među onima koji su rušili samostan našao i pojedinac koji je ranije evakuirao tamošnji samostanski arhiv i knjižnicu. Pamćenje naroda je ono što omogućava komunikaciju među narodima, prisjećanje na prošlost i stvaranje kontinuiteta povijesti. Destrukcija uništava tragove prošlosti i povezanosti. Destrukcija arhiva je ujedno pokušaj pobijanja istine, a jedino nas istina može osloboditi mnogih povijesnih opterećenja i jedino ona omogućava stvaranje putova budućnosti. Željeli bismo da ovaj naš susret pomogne da afirmiramo punu autonomiju arhiva. Nadamo se da će tome pridonijeti ne samo predavači nego i svi koji će se uključiti u rad ovoga skupa svojim diskusijama u punoj profesionalnoj odgovornosti. 35