ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 30

J. Kolanović, Autonomija arhivske službe, Arh. vjesn., god. 42(1999), str. 29-42 Jedan od najznačajnijih segmenata ove problematike jasno je izražen i u prvoj točki Etičkoga kodeksa arhivista, koji je prije tri godine prihvaćen na Međunarodnom kongresu arhiva u Bejingu (Pekingu): "Arhivisti čuvaju integritet arhivskoga gradiva... Objektivnost i nepristranost arhivista mjera su njihovoga profesionalizma". Etički kodeks arhivista u zaključku izrijekom navodi: "Arhivisti se odupiru svakomu pritisku, odakle god on dolazio, kojemu je cilj manipuliranje svjedočanstvima ili prikrivanje ili iskrivljavanje činjenica". Kako bi se sačuvao integritet arhivskoga gradiva, kao odraz objektivnosti, cjelovitosti i nepristranosti u cijelome procesu nastanka zapisa, neophodna je autonomija arhivske službe. Neka nam je dopušteno reći da je profesionalizacija arhivske službe drugo ime za tu autonomiju. Ona isključuje svaki utjecaj političke ideologije na arhivsku službu, a to znači na izbor, čuvanje i korištenje arhivskoga gradiva. S druge strane, potrebno je osigurati sve preduvjete kako bi se taj cilj mogao realizirati, ali tako da se može realizirati još jedan zahtjev što ga postavlja Etički kodeks arhivista u točki 8: "Arhivisti ne dopuštaju nikome izvan svoje struke da se miješa u njihov posao i zadatke". Autonomija arhivista, prema tome, jamči profesionalizam namjesto političke dirigiranosti, objektivnost namjesto uljepšavanja prošlosti na račun određenih političkih ideologija, sveobuhvatnost u zaštiti arhivskoga gradiva namjesto isticanja samo jednoga segmenta prošlosti, jednak pristup arhivskome gradivu svim istraživačima namjesto privilegiranosti pojedinaca. U jednu riječ, autonomija arhiva svodi se na "objektivnu zaštitu i korištenje svjetske arhivske baštine" tako da arhivi čuvaju svjedočanstva prošlosti, a ne da postanu oruđem propagande ili neke ideologije. U konačnici, arhivska služba može zajamčiti generacijama koje dolaze istinu o prošlosti samo ukoliko bude ostvarena autonomija - neovisnost arhivske službe - i puna profesionalizacija struke. Jer, nitko nema pravo skrivati istinu o prošlosti uništavajući tragove povijesnoga pamćenja ili prekrojavati istinu: čovječanstvo ima osnovno pravo da sazna punu istinu o sebi. U nacrtu Preporuke Vijeća Europe o pristupu arhivskome gradivu izrijekom se navodi da je neka zemlja stekla u punini demokraciju samo onda kada svaki njezin stanovnik ima mogućnost na objektivan način upoznati elemente svoje povijesti. Ideja o održavanju konferencije o "autonomiji i integritetu arhivskoga gradiva", kako sam već istaknuo, prvenstveno je potaknuta iskustvom u sadašnjim zemljama tranzicije iz bivših komunističkih sustava. Totalitarna ideologija sve je poduzimala da ima kontrolu nad arhivima kao izvorima informacija. Podsjetimo se samo na neke elemente iz organizacije i rada arhivske službe u tim zemljama. a) Prvi i osnovni elemenat kontrole arhiva, očitovao se u kadrovskoj politici. Gotovo daje bilo nemoguće zamisliti da direktor nekoga arhiva bude osoba koja nije bila stranački opredijeljena. Politička kvalifikacija bila je iznad profesionalne osposobljenosti i opredijeljenosti. Ovdje nije riječ o pitanju organizacije neke arhivske 30