ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)

Strana - 88

D. Pilipović, Restauriranje zemljopisnih karata, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 87-94 raznih tehnika (risanih rukom, uz korištenje olovke, tuša, raznih bojila, često naknadno koloriranih ili tiskanih). Najčešća oštećenja zemljopisnih karata su mehanička. Nastaju zbog neodgovarajućeg čuvanja, jer često dolazi do presavijanja ili stavljanja karata u mape koje su premalenog formata, tako da krajevi vire van i oštećuju se. Na tim se mjestima nakuplja prašina, što privlači insekte ili vlagu, pa se uz mehanička oštećenja javljaju i oštećenja od plijesni, a posljedica su mrlje koje se restauriranjem mogu ublažiti, ali ne i u potpunosti odstraniti. Osim nagrđivanja karte, smanjuje se i čitljivost teksta, a na mjestima presavijanja tijekom vremena dolazi do oštećivanja papira. Oštećenja na pregibima karata očituju se u obliku većih ili manjih pukotina, kao i ispadanja manjih, otrgnutih djelića karte. Da bi se spriječilo daljnje oštećivanje, odnosno pucanje papira i gubitak otrgnutih djelića, sa stražnje strane na oštećene pregibe često se lijepe trake papira, plama ili selotejpa. Ovakvim parcijalnim popravcima nastaju velike razlike u mehaničkoj čvrstoći između popravljenih i ostalih dijelova karte. Zbog različite debljine i mehaničke čvrstoće, prigodom korištenja takve karte papir se lakše podere uz popravljena mjesta. Cesto se lijepi i neodgovarajućim ljepilima koja tako dodatno oštećuju papir, a ponekad ljepilo probije na prednju stranu karte i nagrdi crtež. Problemi nastaju i prilikom restauriranja, kod skidanja takvih traka. Primjena selotejpa, zbog praktičnosti nanošenja i prozirnosti, danas zadaje prilične muke restauratorima, jer se često lijepi na sam crtež ili tekst i ostavlja ružne mrlje. Na nova oštećenja, nastala uz rubove popravljenih dijelova karte, lijepe se nove trake što dovodi do trajne deformacije papira koja se očituje i u vidu mnoštva pregiba papira oko popravljenog mjesta, stoje kasnije često nemoguće otkloniti. Na rubovima karte česta su mehanička oštećenja u obliku manjih zaderotina te mrlja od prstiju. Ako su karte ovješene na zid u prostoriji koja nema na odgovarajući način zasjenjene prozore, može doći do oštećenja uzrokovanih svjetlom ili oštećenja od moguće vlage u zidu. Oštećenja od vlage i prašine postaju često trajna, jer su čestice prašine s vlagom prodrle među celulozna vlakna u papiru. Ove mrlje ne mogu se u potpunosti ukloniti, već samo ublažiti. Na mjestima gdje je papir već deformiran uz djelovanje vlage javljaju se oštećenja koja daju dojam kao daje papir na tim mjestima nabubrio. To je kalanje gornjeg sloja papira, kojeg treba pažljivo podlijepiti tako da ne ostane mrlja od ljepila i da se izbjegne stvaranje pregiba u papiru, jer će se papir na tom mjestu, zbog dodatnog vlaženja ljepilom, rastegnuti. Uz (ne)povoljne uvjete vlage i temperature u prostoriji, na kartama se mogu razvijati plijesni koje oštećuju i nagrđuju papir. Spremanje karata u zatvorene tuljce dovodi do stvaranja posebnih uvjeta mikroklime unutar njih. U isti tuljac se često sprema i više karata, ponekad različitih formata, što uzrokuje njihovo ugibanje u tuljcu i otežava izvlačenje te zbog nepažljivog rukovanja dolazi do oštećivanja. Dobro rješenje bilo bi čuvanje 88