ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 43
D. Eržišnik, Pretpostavke za valorizaciju zapisa na elektronskim medijima, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 37-44 Inače i nakon preuzimanja, arhivska se služba mora suočiti i s ostalim tehničkim problemima što je očekuju. Kod toga ne radi se o hardverskoj komponenti, nego u prvom redu o programskoj i operativnoj spremnosti za rukovanje tim podacima. 3. Pravna vrijednost Osnovni je dojam da se problem te vrijednosti u praksi predimenzionira i da oko njega mnogo toga nije raščišćeno. Kod toga se obično i svi zapisi stavljaju u isti položaj. Time problem s jedne strane sve više dobiva na svojoj kompleksnosti, a s druge ta ista kompleksnost upućuje na zaključak da bi unutar njega trebalo izvršiti sistematizaciju. Prva takva sistematizacija koja se čini nužnom, bila bi podjela na snimljene dokumente iz javnog i poslovnog života (npr. tzv. skeniranjem) i na izvorne baze podataka, nastale isključivo kompjuterskim programom i koje se kao takve jedino i mogu koristiti. Na primjer, sigurno je da se razni snimljeni upravni spisi, kojima se određuju prava i obveze, ne mogu stavljati u isti položaj s podacima iz Statističkog ureda ili Hidrometeorološkog zavoda. Razlika između njih sastoji se u tome, što jedni mogu biti predmet spora, dok drugi to ne mogu. Nakon toga, sljedeća takva podjela odnosi se na sam pojam pravne vrijednosti, koji nije jedinstven, nego sadrži i dvapotpojma. Na jednoj strani to je samo vjerodostojnost kao takva, a na drugoj vrijednost dokaznog sredstva. Radi se o činjenici da nešto može biti vjerodostojno, ali se ne može prihvatiti kao dokazno sredstvo. Na primjer zapisnik o polaganju nekog ispita potpisan od članova komisije, ali bez pečata - kako se to i radi kod odlaganja - ne može biti dokazno sredstvo, ali je vjerodostojan izvor da je ta i ta osoba položila taj ispit. Na temelju tog zapisnika izdaje se zatim uvjerenje, koje postaje dokazno sredstvo. Za izdavanje takvog uvjerenja važna je i okolnost stoje zapisnik uredno zaveden i odložen na odgovarajuće mjesto. Kao što se vidi, ono stoje vjerodostojno može postati dokazno sredstvo, ali to nije isto. Između njih postoji utvrđeni postupak, u kojem se ta vjerodostojnost provjerava, pa se zbog toga i mora obaviti. Preneseno na elektronske medije, jasno je da su podaci iz baze podataka vjerodostojni, ali da u tom stanju nisu i dokazno sredstvo. Temeljem određene procedure, oni to ipak mogu i postati. S druge strane, snimljeni dokumenti iz javnog i poslovnog života - bar kako sada stvari stoje - to ne mogu. Ono što bi bilo bitno za arhivsku službu, to je zaključak daje za nju važna vjerodostojnost. Dokazna, kao izvedena vrijednost, ipak je u krajnjoj liniji stvar pravosudnih organa. 43
