ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 73

Z. Baričević, Školovanje i stručno usavršavanje fotografa za rad u arhivskoj službi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 71-76 opreme, pomoćnog pribora i potrošnog materijala. Fotograf postavlja osobe ili objekte koje snima, prilagođava rasvjetu, obrađuje pozitivski i negativski materijal, izrađuje fotografije za dokumente, reklamne i repró foto grafije u boji i c/b tehnici. Fotografi su osposobljeni za samostalno vođenje fotografske radnje, a mogu raditi i u informativnoj, dokumentarističkoj i izdavačkoj djelatnosti. Grafičar-reprofotograf i kemigraf po završenom školovanju osposobljen je za rad u grafičkoj industriji i maloj privredi, gdje samostalno provodi sve postupke u reprofotografiji, na obradi filmova za sve tehnike tiska (visoki, plošni, duboki i propusni), retušira pozitiv i negativ filmove te obavlja sve postupke montaže filma i obrade ploča i sita za tisak. Fotografski dizajner osposobljen je za sve vrste snimanja i izrade fotografija te primjenu fotografije u oblikovanju tiskovina. Uspoređujući sva tri obrazovna profila dolazimo do zaključka, da niti jedan u potpunosti ne pokriva potrebe rada u fotolaboratorijima arhivske službe. Složeni poslovi zaštitnog snimanja i kopiranja zahtijevaju djelatnika solidnog tehničkog, ali i općeg obrazovanja, dostatnog za praćenje stručne literature i stjecanje znanja iz arhivistike potrebnog u svakodnevnom obavljanju poslova. Pravilan odnos prema arhivskom gradivu, kao i poznavanje osnovnih pojmova iz arhivistike nužni su za kvalitetno obavljanje poslova koji od fotografa često zahtijevaju, da unatoč prethodnoj arhivističkoj obradi gradiva donosi odluke što i kako snimati. Višegodišnja praksa u fotolaboratoriju HDA upućuje na zaključak da najbolje rezultate u radu postižu djelatnici s najvišim stupnjem općeg obrazovanja koji s lakoćom prihvaćaju sva nova znanja kako s područja fototehnike tako i iz arhivistike. S tog aspekta prednost bismo mogli dati obrazovnom profilu što ga nudi Škola za primijenjenu umjetnost s četverogodišnjim školovanjem i sigurno najvećim stupnjem općeg obrazovanja. No, kako se cjelokupan proces rada u fotolaboratoriju sastoji od više poslova različite složenosti, potrebno je prethodno kroz normativne akte arhivskih ustanova stupnjevati poslove, kako se ne bi dogodilo da fotograf s visokim kreativnim mogućnostima bude sputan poslom niže složenosti s malim brojem operacija velike učestalosti. Jedna od mogućnosti obrazovanja fotografa za rad u arhivskoj službi jest i obavljanje naukovanja u arhivskim ustanovama, ali koje postojeća zakonska regulativa: Zakon o obrtu (NN 77/93) i Pravilnik o načinu ostvarivanja naukovanja i osposobljavanja za vezane obrte (NN 101/95)) ne predviđa, pa je takvo naukovanje moguće obavljati samo kod obrtnika s odgovarajućom licencom ili pak u trgovačkim društvima. 73