ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 64
T. Mušnjak, Školovanje stručnjaka na području konzerviranja i restauriranja pisane baštine, Arh. vjesn. god. 40(1997) str. 63-69 Naziv konzervator-restaurator 1 koristit će se u ovome tekstu baš u ovome obliku zato što je kao kompromisno rješenje afirmiran još 1984. godine na ICOM-ovu kongresu u Kopenhagenu, a potvrdio ga je i ECCO (European Confédération of Conservator-Restorer's Organization), Europska konfederacija konzervatorsko-restauratorskih organizacija 2 na svojoj Općoj skupštini u Bruxellesu 11. lipnja 1993. godine. Do kompromisa je došlo zbog razlike u tradicionalnim nazivima za isto zvanje: u engleskom se govornom području rabi naziv konzervator, a u zemljama romansko-germanskih jezika restaurator. Kompromisni naziv dobro je došao i sa stajališta naše prakse u konzerviranju i restauriranju pisane baštine među ostalim i zato, što je nemoguće biti dobar konzervator ako istodobno nisi dobar restaurator i obratno. Važno je reći da se u praktičnom radu poslovi konzervacije i restauracije međusobno toliko isprepleću daje vrlo teško reći gdje je granica između konzervatora i restauratora. Kod nas se, barem je na području zaštite pisane baštine tako, pod nazivom restaurator podrazumijeva onaj tko praktično radi na restauriranju, a konzervatorom se smatra onaj tko se bavi teoretskim radom - dokumentacijom, planiranjem, administrativno-stručnim poslovima, preventivnom zaštitom. Na području zaštite pisane baštine, u Hrvatskoj se naziv konzervator koristi za stručnjake s fakultetskom naobrazbom, dok se naziv restaurator uopće ne rabi. Osim konzervatora, na području zaštite pisane baštine koristi se još i naziv preparator, koji je nesretno preuzet iz muzejske struke na samom početku utemeljivanja konzervatorsko-restauratorske službe u hrvatskim arhivima, a zadržan je nažalost sve do danas. Koristi se za djelatnike sa srednjoškolskom naobrazbom. Naša nastojanja da se umjesto naziva preparator uvedu pojmovi konzervator-tehničar ili restaurator-tehničar do sada nisu dala rezultata, između ostaloga i zato, što su se stručni ispiti za tu razinu naobrazbe do sada održavali pri Hrvatskom muzejskom vijeću, a sukladno Zakonu o muzejskoj djelatnosti. Da bi se definirao i izradio program školovanja konzervatora-restauratora potrebno je prvo definirati struku i područje rada ove vrste stručnjaka. Posao konzervatora-restauratora sastoji se u tehničkom ispitivanju, zaštiti, konzervaciji i restauraciji kulturnih dobara. Ovdje posebno treba istaknuti obvezu iscrpnog dokumentiranja svih nalaza, poduzetih konzervatorsko-restauratorskih zahvata te korištenih materijala i kemikalija. Konzervatorsko-restauratorska dokumen1 Professional Guidelines I. The Conservator-Restorer: The Profession - prihvaćeno na Generalnoj skupštini ECCO u Bruxellesu, 11. lipnja 1993. (prijevod na hrvatski: Hrvatsko restauratorsko društvo, Zagreb, Frankopanska 16/11). 2 ECCO je zajednica u koju su učlanjena strukovna udruženja iz Austrije, Belgije, Danske, Finske, Francuske, Italije, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Švedske, Švicarske i Velike Britanije. 64
