ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 45

M. Rastić, Oblici izobrazbe arhivista u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 43-55 c) pohađanje arhivske škole kod Banovinskog arhiva u Zagrebu i propisani ispit na ovoj školi (u nacrtu Uredbe napominje se da će se posebnom uredbom urediti organizacija i rad ove škole) i d) znanje latinskog i još dvaju svjetskih jezika prema potrebama pojedinih arhiva. U nacrtu Uredbe navodi se, da "...ravnatelj Banovinskog arhiva u Zagrebu upravlja Arhivskom školom, određuje i brine se za redovito održavanje predavanja i vježbi, predlaže banu Banovine Hrvatske organizatorne i reformatorne osnove za ovu školu, predlaže lica iz broja arhivskih činovnika ili izvana, koja na ovoj školi mogu držati predavanja i vježbe, predsjeda ispitnim povjerenstvima za održavanje ispita na Arhivskoj školi i kao predsjednik tog povjerenstva potpisuje, uz ostale članove ispitivače, svjedodžbe." Zanimljivo je spomenuti da nacrt Uredbe navodi i "...u roku od četiti godine, nakon izobrazbe u Arhivskoj školi svaki arhivski činovnik stiče potpunu kvalifikaciju za arhivsku službu."

7 Osim uvjeta koji se primjenjuju za arhiviste "... Ravnatelji, savjetnici i tajnici arhiva moraju imati još i doktorsku diplomu filozofskog, pravnog ili teološkog fakulteta ili visoke ekonomsko-komercijalne škole."

8 Nacrt Uredbe ne govori o izobrazbi ostalih profila djelatnika u arhivu, koji bi prema odredbama iz članka 22 trebali biti "...crtači, fotografi, restauratori, potreban broj vratara, spremištara, podvornika i knjigoveža".

9 Nakon II. svjetskog rata proširuje se i reorganizira arhivska služba u Hrvatskoj. Uz postojeće arhive u Zagrebu, Dubrovniku, Zadru i Rijeci postupno se osnivaju novi, tako da već u razdoblju 1961-1962. u Hrvatskoj djeluje ukupno 13 arhivskih ustanova.

10 Pri ovakvom proširenju arhivske djelatnosti, kao poseban problem pokazao se i nedostatak stručnih djelatnika. Tako na primjer, u realizaciji zakonskih odredaba koje su se odnosile na evidentiranje gradiva izvan Arhiva, prosvjetne vlasti uputile su uprave arhiva na angažiranje profesora, posebno onih iz povijesti. Međutim, nije se samo nedostatak broja potrebnih djelatnika pokazao kao problem. To je bila i struktura djelatnika s gledišta dosegnute stručne spreme (VSS, SSS, kvalificirani fotografi, knjigoveže itd.) i unutar toga različite specijalnosti. 6 Nacrt Uredbe u pismohrani Hrvatskog državnog arhiva. 7 Isto. 8 Nacrt Uredbe. 9 Isto. 10 To su: Hrvatski državni arhiv te državni arhivi u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Pazinu, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu. 45