ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 296

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 283-331 Također je u uvodnom dijelu opširno opisana biografija dr. Bogumila Vošnjaka, a u prilogu su kazala osoba i mjesta, s tim da je za sve osobe ukratko navedena odrednica zanimanja ili položaja koji su obnašali u opisivanom razdoblju. Ova je knjiga značajna i sa stajališta problematike objavljivanja izvorne arhivske građe. Dnevnici su vrsta koja spada u sasvim privatne spise i sam autor nikada ne bi pristupio objavljivanju teksta u integralnom obliku, odnosno vjerujemo kako bi u većem ili manjem broju izvršio izmjene i intervencije u tekstu sukladno vremenskom odmaku u kojem bi možebitno pristupio tom poslu. Zato je vrijednost ovako objavljenog integralnog teksta daleko veća, jer pruža upravo originalnu, pravu sliku događaja koju je zabilježio neposredni sudionik. Naravno daje takav prikaz nužno subjektivnog karaktera, a nisu rijetka i netočna ili kriva shvaćanja. Ipak i takav zapis predstavlja nepobitnu činjenicu o kojoj će kasniji priređivač, a posebice povjesničar moći prosuditi s prednošću vremenskog odmaka i saznanja o cjelokupnom kontekstu povijesnog zbivanja ili/i kasnijim posljedicama u koja sam pisac-sudionik nije mogao imati uvid. Čest je slučaj da je dnevničke zapise sam autor upotrijebio za objavljivanje vlastitih studija, tekstova ili memoara. Tako je i Vošnjak najveći dio zapisa iz dnevnika iskoristio pri pisanju svoje knjige U borbi za ujedinjenu narodnu državu. Utisci i opažanja iz doba svetskog rata i stvaranja naše države, Ljubljana-BeogradZagreb 1928, dakle s desetogodišnjim odmakom. Zato je moguće, uspoređujući dnevnik i knjigu, pratiti koje je svoje teze i stavove zadržao, a koje je naknadno u knjizi izmijenio. Vošnjak je pisao dnevnik laganim stilom, živo opisujući ljude, događaje, pa i krajeve u kojima je boravio. Svakog je sugovornika kratko opisao donoseći često subjektivne prosudbe o njima: "Trumbić se šolal politično v ambientu dalmatinske kavarne. Brez širokih horicontov in globoke politične ali globoke kulture(!). Pošten skrozi i skrozi. Nikak organizator, ni sposoben deliti delà. Nam ni dal v Parizu prav nikakve iniciative in ako bi šio po njem, ne bi se bili v Parizu seznanili sploh z nikomur. Njegova velika pogreška je, da nikogar ne informira o pravem stanju stvari. Tako smo morali vedno od tujih oseb to slišati, kar bi nam on moral najprej praviti. Ker je slučajno prišel v ta diplomatski milje, misli, da je tajinstvenost glavni znak diplomata." Isto tako je u kratkim crtama bilježio probleme koji su ga zaokupljali, kao na primjer: "Mi hoćemo biti skupaj v edni celoti s Srbi, ni pa treba, da žrtvujemo svoju samostalnost v notranjih poslih. Centralizirana Velika Srbija bi bila danes nesreća. Bodoča zvezna ustava bo morala biti taka, da bo imela pod plaščem zvezne države centralizujoče tendence." Vošnjakov dnevnik pruža uvid u događaje koji su prethodili stvaranju jugoslavenske države, u misli i ideje s početka stoljeća koje su uvele hrvatski i slovenski 296