ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 290
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 283-331 knjige, kojoj je predmet nazočnost pavlina na hrvatskim povijesnim prostorima, njihovo djelovanje, njihova revalorizacija do ukinuća 1786. godine, sada u novoj hrvatskoj državi. Nama ovdje zemljopisno najbliži pavlinski biljeg jesu Remete. A to kako su i čime pavlini obogaćivali hrvatsko duhovno biće, počiva na bogatim povijesnim izvorima, koje je Sekulić naveo u knjizi. Gradivo odnosno povijesni izvori, podijeljeni su na pet dijelova. U prvom dijelu navedeno je rimsko-vatikansko gradivo: indeksi i katalozi, a kao ustanova Archivio segreto vaticano i Archivio della Propaganda fide, no i ostale arhivske ustanove. U Tajnom vatikanskom arhivu Sekulić je pregledao lateranske i vatikanske registre, arhiv nuncijatura, arhiv Kongregacije za biskupe i redovnike i različita papinska pisma. Pregledano arhivsko gradivo u Budimpešti odnosi se na pojedine inventare, posebice na gradivo u Mađarskom državnom arhivu. Arhivsko gradivo u Zagrebu odnosi se poglavito na gradivo u Hrvatskom državnom arhivu, tj. na gradivo pavlinskih samostana. Sekulić je obavio istraživanja i u Arhivu Zagrebačkoga kaptola, Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, zatim u Arhivu HAZU. Od arhivskoga gradiva što ga je istraživao u Sloveniji, na prvom je mjestu ono, koje se čuva u Arhivu Slovenije i Arhivu u Kopru. Od arhivskih ustanova u Beču, valja spomenuti Kućni i Dvorski državni arhiv itd. Literatura kojom se Sekulić služio, obuhvaća knjige, rasprave i članke. Premda je literatura navedena veoma potanko i iscrpno, autor napominje da nije jedina, ali je temeljna za opće proučavanje redovnika pavlina na hrvatskim prostorima. Sekulićeva knjiga o pavlinima zaslužuje punu pozornost, budući da pavlini dijele sudbinu s hrvatskim narodom i njihovi su bilježi u našoj povijesti neizbrisivi. Njihov prinos kulturi općenito, ne samo književnosti, vidljiv je posvuda u hrvatskoj povijesti. Sekulić je sustavno posložio sve činjenice, sve stoje dosada učinjeno, pa je njegova knjiga nezaobilazna ozbiljna studija o pavlinima, utemeljena na povijesnim izvorima i literaturi. Možda bi trebalo baš tim putem nastaviti, pa obraditi prinose i ostalih redovničkih ustanova u Hrvatskoj, primjerice franjevaca, dominikanaca, isusovaca itd. Poštivanje pavlina, ljubav prema baštini koju su nam ostavili, hvalospjev je životu, našoj opstojnosti i našoj zahvalnosti prema pavlinima, budući da time dokazujemo da ćemo biti vrijedni i kadri nosioci one kulture i duha što su nam ga pavlini ostavili. Josip Barbari ć Franjo Emanuel Hoško, Euzebije Fermendžin crkveni upravnik i povjesnik. Katehetski salezijanski centar "Orjentacije", Zagreb 1997, 288 str. O stotoj obljetnici smrti velikoga franjevca, člana Kapistranske provincije, umješnog crkvenog upravnika i povjesnika, sakupljača izvora za povijest južnosla290
