ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 26

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 15-34 Poteškoće oko definiranja osnovnoga arhivističkoga znanja višestruko se odražavaju na obrazovanje. U prvom redu nije sasvim izvjesno gdje ono pripada i stoje njegov predmet. Logična posljedica je raznovrsnost postojećih programa u obliku, trajanju, izvedbi i začuđujuća bliskost u rezultatu. Arhivistika se može učiti u okviru višegodišnjeg fakultetskog programa ili dvotjednog tečaja uz rad - rezultat će biti sličan. To je možda najneugodnija posljedica nedefiniranosti arhivske teorije, jer sugerira zaključak da se nema što uraditi i da nema boljeg od postojećeg. Drugo, jedna od najsnažnijih predrasuda arhivista jest uvjerenje o nerazdvojivosti, gotovo identičnosti arhiva i arhivistike. U tom je smislu arhivistika identična arhivskim funkcijama, a arhivsko obrazovanje arhivistici. To je i razlog zašto većina nastavnih programa preslikava organizaciju rada arhiva. Uklanjanje ove predrasude je, kako to god zvučalo neobično, jedan od najvažnijih preduvjeta formiranja arhivistike kao samostalne discipline. Mnoga zvanja funkcioniraju na taj način i nije nemoguće, premda je malo vjerojatno, da će i arhivisti iskoristiti prednosti koje pruža načelno razdvajanje radnih zadataka, teorijske osnove karakteristične za struku i iskustva i znanja potrebnih za uspješno izvršenje zadataka. Iz toga proizlazi i dodatno pitanje: može li arhivistika biti istovremeno znanstvena disciplina, skup znanja o nekom predmetu i vrijednosti i pravila koja dijele oni koji se njime bave, s jedne, i posao tj. skup srodnih funkcija ili radnih zadataka s druge strane. Zasigurno da, ali po različitim kriterijima što znači da se ipak radi o dvije različite stvari. Što je čini jednim ne čini je drugim. Prevedeno u problem obrazovanja to znači da se radi o različitim obrazovnim ciljevima, daje potreban različit oblik i organizacija, najvjerojatnije i različit institucionalni okvir u kojem će se izvoditi programi. U prvom slučaju višegodišnji fakultetski program se nameće kao najbolje rješenje, u drugom neki oblik osposobljavanja za rad uključujući tu i stalno stručno usavršavanje. Valja znati da lije cilj osposobiti nekoga da obavi određen radni zadatak ili nešto drugo. Arhivistika se redovito svrstava među primijenjene znanosti,

30 a zbog raznolikosti sadržaja koje uključuje nazvana je i metadisciplinom.

31 Predodžba o arhivistici kao primijenjenoj disciplini očito je snažan poticaj instrumentaliziranju obrazovnog procesa u smislu dobavljača oruđa za rad. Pored toga, koncept primijenjene znanosti u bliskoj je vezi sa, u arhivskom svijetu naročito popularnom temom - dihotomijom teorije i prakse. therefore, is at best clouded; at worst, totaly obscured; and probably a bit myopie as a norm." (44). Nasuprot tomu neke novije retrospektivne analize pokazuju više optimizma; usp. Eastwood, "Reforming..."; Mykland o.e., str. 102-103. Usp. Eastwood, "Nurturing...", str 232. Stielow, o.e., str. 21. Arhivistika je metadisciplina jer "It provides services at a level above (meta) specific issues or disciplines and whose theory is synthetic and expansive, embracing éléments from both the humanities and science." 26