ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 180

T. Shek Brnardić, Tavernik, tavernikalni sud i tavernikalno pravo, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 179-198 osvrtom na pravo i nastojanje pojedinih gradova Slavonije i Hrvatske da budu uvršteni među tavernikalne gradove.' Slobodni kraljevski gradovi (liberae regiaeque civitates) Pojava slobodnih kraljevskih gradova (liberae regiaeque civitates) po svojim organizacijskim počecima pada u prvu polovinu XIII. st., a rezultat je dugotrajnog, prije svega gospodarskog procesa, kojeg su pratile i temeljite društvene promjene. Oni su nova pravna kategorija među slobodnim gradovima, nastali iz saveza vladara, tj. kraljeva ili hercega, i građana. Vladari, hercezi ili banovi (u vladarevo ime) izdavali su privilegije na temelju kojih su građani stjecali bolji pravni, društveni i gospodarski položaj. Gradovi su bili formirani kao samostalne općine (communitates) s vlastitim činovnicima, prije svega sucem (maior villae, iudex civitatis, villicus, richtardus), ponegdje i vijećnicima (maiores, seniores), a imali su i neka autonomna prava.

2 Svim su građanima bila zajamčena osnovna koloristička prava: slobodno kretanje i oporučivanje, a povlastice su sadržavale i odredbe o trgovanju.

3 Najvažnije povlastice ipak su bile te, da su ti gradovi bili sui juris, odnosno da općina nije bila podložna vlastelinskoj ili kakvoj drugoj jurisdikciji, osim vladareve,

4 i da su imali jus statuendi ili jus condere statuta, tj. da za svoju sredinu sami donose propise, koji se nazivaju "statutima".

5 U sklopu toga gradovi su imali i "pravo mača" (ius gladii), 1 Zbog oskudnosti podataka u svezi sa zadanom temom neće moći biti obrađeni svi slobodni kraljevski gradovi na području Hrvatske i Slavonije, već će najviše biti riječi o zagrebačkom Gradecu. Isto tako, spominjat će se i slobodni kraljevski grad Ilok, koji je posebno važan zbog zbirke svoga statutarnog prava "Iločke pravne knjige" ili "Iločkog statuta" iz 1525, koja sadrži odredbe tavernikalnog prava, iako sam grad nije pripadao području srednjovjekovne Slavonije i nije se nalazio pod neposrednom banovom vlašću, nego pod izravnom kraljevom upravom. O tome v. L. Margetić, "Iločka pravna knjiga (tzv. Iločki statut)", Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 44/1994 1-2: 93-112 i Rudolf Schmidt, Statut grada Iloka iz godine 1525, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. XII, Zagreb 1938. 2 Marko Kostrenčić, Nacrt historije hrvatske države i prava, Zagreb 1956, 33 i 211. 3 Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 292-293. Kako predmet rada nije ustroj slobodnih kraljevskih gradova, već njihova veza s tavernikom i tavernikalnim sudom, ovdje se neće nabrajati i analizirati pojedine povlastice tih privilegija. O tome v. daljnju literaturu, npr. Fedor Breitenfeld, "Zagreb-kraljevski i slobodni grad na brdu Grech", Revija Zagreb 1/1935, 1-8; Nada Klaić, "Postanak slobodne kraljevske varoši na brdu Gradecu", Zagrebačka panorama 11-12/1962, 34-35; Nada Klaić, Povijest Zagreba, sv. I, Zagreb 1982; Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb 1996 itd. Vrlo dobar prikaz pitanja motiva i pravih razloga pojave slobodnih kraljevskih gradova u Slavoniji dala je dr. Magdalena Apostolova Maršavelski u svojoj knjizi "Zagrebački Gradec-mra possessionaria", Zagreb 1986, 9, bilj. 1. 4 Sui juris autem dicuntur esse, qui in nullius potestate consistunt. Werbőczy István Hármaskönyve (dalje Hármaskönyve), ur. Sándor Kolosvári i Kelemen Óvári, Budapest 1897, 196. 5 To pravo nije bilo neograničeno, a ti statuti bili su valjani uz tri pretpostavke: da su u skladu s postojećim zakonima i kraljevskim odredbama, da ih je donijela većina građana i da ih je kralj prije primjene potvrdio, v. Hármaskönyve, 388-389 i Zlatko Herkov, Statut grada Zagreba od god. 1732, Zagreb 1952,5. 180