ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 166

B. Zakošek, Tezaurusi u arhivskoj djelatnosti?, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 157-170 Termin sintagma (složeni termin) koristi se u njemačkom tekstu što ga u ovom radu rabimo u smislu deskriptora (prekoordiniranog termina), ali i u smislu ne-deskriptora, što se u tezaurusu pojavljuje tek kao član jednog ekvivalentnog razreda. Ne koristi se ni termin, a ni sam pojam specifikator. Za razliku od M. Burkart, A. Horvat rabi pojam specifikator za one složene termine koji nastaju sintezom dvaju ili više jednostavnih deskriptora, a sami nisu deskriptori. Specifikatori u tezaurusu služe upostkoordinaciji termina. To znači da će nam pomoći u razjašnjenju (specifikaciji) nekog pojma, bit će sastavnim dijelom tezaurusa, ali će se prilikom samog indeksiranja koristiti svaka sastavnica složenog termina kao poseban deskriptor. Tako ćemo npr. pojam pomorski kapetan indeksirati putem deskriptora pomorstvo i kapetan. Kasnije, kod pretraživanja, odaziv na indeksni zahtjev pomorstvo i kapetan će nas pozicionirati na (arhivsku) jedinicu koja govori o pomorskim kapetanima. Takav termin onda ima značaj postkoordiniranog termina. M. Burkart izričito odbacuje korisnost postkoordiniranih termina, pa stoga valjda niti ne uvodi pojam specifikatora, već sve rješava razlikom deskriptor - ne-deskriptor

11

. Kontrola pojmova Kontrola pojmova u izradi tezaurusa obuhvaća nekoliko postupaka s pomoću kojih se ukazuje na moguće pomake u njihovu značenju u različitim područjima uporabe te na značaj odnosa među obuhvaćenim pojmovima. U našem tezaurusu do pomaka u značenju, kao što smo već naznačili, dolazi zbog različitog povijesno-prostornog konteksta u kojemu je oblikovan neki pojam. Kontrola se postiže već i preglednim prikazom oznaka pripadajućih istom ekvivalentnom razredu (terminološkom kontrolom) te prikazom odnosa među različitim pojmovima. Pritom valja obratiti pozornost na tri dominantna odnosa: odnos ekvivalencije, hijerarhijski odnos i asocijativni odnos. Ukratko samo o osnovnom smislu sva tri gore naznačena odnosa

12

. Strogo uzevši, pojam ekvivalencije kakvog ga koristimo u izradi tezaurusa, ne izražava odnose među pojmovima, nego odnos među oznakama unutar istoga pojma. Pritom je ovdje najvažnije izraziti odnos između deskriptora i ne-deskriptora, i to u recipročnom smislu. Put toga izražaja ide poglavito od ne-deskriptora ka deskriptoru, ali i od deskriptora ka svim ne-deskriptorima koji tvore isti ekvivalentni razred. ' ' Ne možemo sada dublje ulaziti u argumentaciju za ili protiv jednog ili drugog stajališta. Možda je važna i razlika u značaju jezika. U njemačkom se gotovo svi složeni termini mogu izraziti i kao kompozit (složenica), pa se i na taj način mogu riješiti neke dileme u svezi s uporabom složenih termina. 12 Šire tumačenje značenja pojedinog odnosa za izradu našeg tezaurusa, neželjeno bi proširilo opseg ovoga rada, tako da ćemo to ostaviti za drugu priliku. 166