ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 13

J. Kolanović, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 7-14 Profesija arhivista Jasnim razlučivanjem identiteta arhivista postavlja se i pitanje profesionalizma u arhivskoj struci. Zanimanje arhivist je u prošlosti bilo nedefinirano i uvijek u nekoj podređenosti: službenik u funkciji stvaratelja gradiva, kulturni radnik u funkciji povjesničara i danas se često naglašava - u funkciji informatičara. Tražiti identitet znači osmisliti i stvarati arhivsku profesiju kao samostalnu, a time afirmirati i arhivistiku kao samostalnu znanost. Kao takva, struka se onda stavlja "u službu" i stvarateljima i korisnicima pisanoga gradiva, bez obzira na kojem je nosaču ono sačuvano. Svaka profesija, pa i ona arhivista, prema sociološkoj definiciji profesije mora ispunjavati sljedeće karakteristike

3

: a) profesija pokriva određeno područje djelovanja koje je važno za društvo; b) profesija ima skup znanstvenih spoznaja i zasebno obrazovanje kojima se prenose te spoznaje onima koji žele prihvatiti takvu profesiju; c) pripadnici svake profesije se udružuju; i konačno, d) svaka profesija ima zajedničku profesionalnu kulturu (propise, vrijednosti, terminologiju, etos i etiku). Želimo li s toga gledišta razmotriti profesiju arhivista, moguće je utvrditi da se u načelu afirmiraju sve četiri karakteristike. Međunarodno arhivsko vijeće uspjelo je povezati napore arhivista cijeloga svijeta u stvaranju osnova za oblikovanje arhivističke profesije. Ipak, u konkretnim prilikama, čini nam se da je pri afirmaciji profesije arhivista najspornije pitanje položaja arhivistike kao znanosti i sustavnog obrazovanja arhivista. A to posebno možemo ustvrditi za profesiju arhivista u Hrvatskoj. Arhivsko zakonodavstvo počam od 1962. godine jasno određuje arhivsku službu, a time i položaj arhivista: arhivska služba je od osobitoga društvenoga značenja i arhivsko gradivo je pod osobitom zaštitom države. U tom pogledu definirani su i temeljni zadaci arhivske službe u društvu: zaštititi cjelovitost i vjerodostojnost arhivskoga gradiva, učiniti dostupnim arhivsku baštinu suvremenim i budućim pokoljenjim putem sustava vrednovanja gradiva i stručnoga odabiranja. I konačno, omogućiti suvremenim metodama porabu toga gradiva u zaštiti osobnih prava pojedinaca i udovoljavanju zakonskim, znanstvenim i kulturnim potrebama društva. Jednom riječju, zakonski i deklarativno postavljeni su temelji stvaranja profesije arhivista. Usp. Liv Mykland, nav. mj., 104-107 i ondje navedena literatura. 13