ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 136
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 Pregled arhivske prakse i ukupno stanje pravnih, ali i drugih oblika suradnje europskih filmskih arhiva, koji pokušavaju pronaći nove putove osnivanjem svog Europskog udruženja filmskih arhiva i izradbom Etičkog kodeksa, nije optimističan, posebno sa stajališta ukupnog stanja u kojem se nalazi i čuva audiovizualno gradivo. Nažalost, tom problemu u ovom trenutku pridaje se najmanji značaj i izostala je bilo kakva zajednička akcija. Sve zamišljene akcije oko stote obljetnice filma 1995. i 1996, pa i ona UNESCO-a o zaštiti antologijskih djela svjetske filmske baštine, propale su zbog nedostatka financijskih sredstava. Većina nacionalnih filmskih arhiva i drugih institucija koje se brinu o čuvanju i zaštiti audiovizualnog gradiva, prepuštene su u svom radu na zaštiti i restauraciji takvog gradiva same sebi i razumijevanju svojih nadležnih ministarstava, tj. državnoj pomoći. Rijetke su zemlje koje i putem donacija (Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Belgija) uspješno rješavaju problem restauriranja audiovizualnog gradiva. Aktivno sudjelovanje na stručnim skupovima i praćenje nastojanja da se unaprijedi arhivska praksa i arhivsko zakonodavstvo u drugim zemljama, omogućava cjeloviti uvid, ali i provjeru svog djelovanja u radu na pravnom reguliranju arhivske prakse, kao i pravodobnom poduzimanju mjera zaštite nacionalnog audiovizualnog naslijeđa. Europa i u ovom segmentu tek traži mehanizme zajedničkog djelovanja, pokušava formulirati zajedničku strategiju prema europskim i američkim producentima. U taj proces moramo biti uključeni ne samo zato što hrvatska kinematografija u svojim pojedinim dijelovima ima prepoznatljive vrijednosti od europskog i svjetskog kulturnog značaja, već i zbog činjenice što su, iako relativno kasno (Hrvatska kinoteka osnovana je tek 1979. godine zbog dobro poznatih razloga unitarističke politike bivše Jugoslavije), u radu s producentima stvoreni uzorni odnosi koji se temelje na stručnosti, povjerenju, korektnom postupanju i poštivanju producentskih i autorskih prava. Činjenica je, da je Hrvatska kinoteka jedan od rijetkih nacionalnih filmskih arhiva u Europi, koji je uspio i bez zakonske obveze o deponiranju izvornih materijala, a u suradnji s producentima i bez obzira na pretvorbu pojedinih poduzeća, preuzeti izvorne materijale gotovo čitave proizvodnje filmova iz razdoblja od 1945. do 1990. godine. Ta činjenica izazvala je opće iznenađenje nazočnih predstavnika europskih filmskih arhiva u Lisabonu. U budućem radu, a na temelju novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, u kojem je ta zakonska obveza definirana, te na temelju uspješne svakodnevne prakse u radu s producentima, treba ustrajati na zacrtanom putu i nadalje graditi povjerenje i korektnu suradnju. 136
