ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 129
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 119-138 da u okviru novoutvrđenih mogućnosti obavljaju svoj nezamjenjiv posao na zaštiti, prezentaciji i vrednovanju filmske baštine. U okviru problema prikazivanja treba svakako spomenuti da Bernska konvencija ne priznaje razliku između prikazivanja filmova u školama, sveučilištima, tj. svako prikazivanje potpada pod kriterij javnog prikazivanja, pa time automatski dotiče prikazivačka, producentska, autorska i srodna prava. Odatle i preuzet istovjetan pristup u Sporazumu producenata i filmskih arhiva iz 1971. godine. Nesporazumi oko pohrane filmskog gradiva - zakonski i dobrovoljni depozit (legal i voluntary deposit) Zbog podataka o uništenju filmskog gradiva, upućena je preporuka UNESCO-a o zaštiti pokretnih slika iz 1980. godine zemljama koje to nisu učinile, da u svom zakonodavstvu nastoje riješiti pitanje pohranjivanja filmskog gradiva u nacionalnim filmskim arhivima. Preporučeno je da nakon godinu dana od nastanka filma, a radi trajne zaštite, producenti daju na pohranu originalne izvorne materijale slike i tona te jednu nekorištenu kopija filma posebne kvalitete nadležnom filmskom arhivu. U Zakonu o kinematografiji Republike Hrvatske iz 1976. godine, obveza je proizvođača filma da po nastanku filmskog djela pohrane u Hrvatskoj kinoteci jednu nekorištenu kopiju filma posebne kvalitete u svrhu zaštite, a za m namjenu Ministarstvo kulture dodjeljivalo je, a i danas dodjeljuje potrebna sredstva za izvršenje te obveze. Tek u novom Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima od 19. rujna 1997. unesena je obveza pohranjivanja originalnih izvornih materijala u Hrvatskoj kinoteci, kao nacionalnom filmskom arhivu, godinu dana nakon proizvodnje filma. 4 U povodu 100. obljetnice filma, Ekspertna grupa posebno formirana u Vijeću Europe dobila je zadatak da konačno definira problem zaštite europskog audiovizualnog naslijeđa s tri glavna cilja: - osigurati obvezu deponiranja sigurnosnih kopija u nacionalnim filmskim arhivima (mnoge zemlje, posebno one u tranziciji, nemaju tu obvezu zakonski definiranu), - provesti zaštitu originalnih izvornih materijala također obveznim deponiranjem u nacionalnim filmskim arhivima, kako bi oni mogli kontrolirati njihovu uporabu, - pojačati ulogu i kompetencije nacionalnih filmskih arhiva, posebice u zemljama u kojima ima više filmskih arhiva, kinoteka ili filmskih muzeja (npr. Francuska, U svom članku Novine u pravnom reguliranju zaštite audiovizualnog gradiva, Arhivski vjesnik, god. 38/1995, str. 101-113, detaljno razlazem temeljne intencije izražene u Nacrtu konvencije o zaštiti europskog audiovizualnog naslijeđa, Strasbourg 1994. godine. 129
