ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 123
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 Ovaj dokument, što ga pojedini arhivi nazivaju sporazumom, a većina nametnutim ugovorom, prihvatila je Generalna skupština Međunarodnog udruženja filmskih arhiva (FIAF) u Parizu 19. ožujka 1971. godine. U osnovnom određenju pojma "print"- kopija utvrđuje se da to uključuje svaki pozitiv ili negativ ili kopiju filma ili bilo koji drugi materijal koji svojom repodukcijom može stvoriti učinak pokretnih slika. U vrijeme nastanka dokumenta odnosilo se to na filmsku vrpcu, ali širinom formulacije to se danas može primijeniti i na video i druge elektronske medije. Arhivima se dopušta zaštita filmova s jedinstvenom funkcijom korištenja filmskog gradiva datog na "trust" depozit (danas uobičajeniji termin "voluntary deposit" - dobrovoljni depozit) u svrhu istraživanja i obrazovanja na području filma kao zasebne umjetnosti ili povijesti filma. Dalje se u Sporazumu navodi da arhivi ne smiju ni na koji način oštetiti ili utjecati svojom djelatnošću na umjetnička ili komercijalna prava pojedinog filma. Trust deposit (pohrana s povjerenjem) - dobrovoljni depozit ne uključuje prava umnožavanja ili bilo koje vrste reprodukcije, kao ni prikazivačka prava izvan gore navedenih, tj. u istraživačke i obrazovne svrhe. Svaka kopija koja se čuva u arhivu vlasništvo je producenta bez obzira na koji je način do nje arhiv došao te tko je financirao njenu izradbu i mora se dostaviti producentu u roku od mjesec dana od njegovog zahtjeva. Ako se kopija čak i napravi sredstvima arhiva ili uz državnu ili neku drugu financijsku pripomoć, ona je također vlasništvo producenta, on je ima pravo povući, a arhivu nadoknaditi troškove prema uobičajenom laboratorijskom troškovniku. Filmovi se smiju prikazivati ograničenim grupama studenata i profesionalaca ("bona fide students and film Professionals"), angažiranih u ozbiljnim znanstvenim ili obrazovnim projektima. Prostor u kojem se filmovi prikazuju mora biti projekcijska ili neka druga kinodvorana koja služi arhivu za njegove potrebe. Nikakvo drugo prikazivanje nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja producenta. Kad je riječ o poduzimanju mjera zaštite, restauracije i pri tome izradbe novih izvornih materijala ili kopija, nakon temeljitog pismenog opisa razloga i postupaka, filmski producent će odobriti takav postupak. Odmah po izradbi kopija arhiv je dužan dati takve materijale na uporabu producentu. proizvodnje. U ništa boljoj situaciji nisu ni druge veće europske zemlje, kao Njemačka, Italija, pa čak i Francuska, koja se bori protiv ovakve monopolističke politike velikih američkih kompanija. Uz sve otpore ovakvom bahatom ponašanju, ipak moraju priznati da se 75% kinodvorana u Francuskoj nalazi također u rukama velikih američkih kompanija. 123
