ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 33

Z. Hendija, Arhivističko opisivanje arhivskoga gradiva fondova društava, udruženja i zaklada, s naglaskom na izradi sumarnih inventara, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 29-53 Osim toga, one su vršile i državne funkcije, a imale su i stanovite ovlasti. U drugu grupu svrstali bi sve fondove društava i udruženja te zaklada. Formiranje podgrupa unutar klase 7.2., po našem mišljenju trebalo bi prepustiti arhivistima koji rade na obradi ove grupe fondova u pojedinim arhivima. To znači da one ne bi bile standardizirane na razini Republike Hrvatske, što bi omogućilo primjereniju i bolju klasifikaciju fondova prema stvarnoj djelatnosti njihovih stvaratelja, a s obzirom na vrste ove grupe fondova u fundusu pojedinih arhiva. Naime, teško je unaprijed predvidjeti sve podgrupe fondova s obzirom na svrhu djelovanja njihovih stvaratelja, pa se može dogoditi, prema našem iskustvu, da imamo previše neklasificiranih fondova u tzv. grupi "Ostalo". Društva su se utemeljivala, ustrojavala i radila po pozitivnim zakonima. Utemeljenje, ustroj i rad društava s gospodarskom svrhom (tzv. društva s tečevnom svrhom, kako se navode u literaturi druge polovice 19. i početka 20. st.), tj. onih društava koja su se utemeljivala i radila na dohodovnim odnosima i sa svrhom zarade, bilo je regulirano posebnim zakonskim propisima. To je prema upravnom pravu Monarhije spadalo pod upravu osobnog života. Ona su radila po obrtničkim ili trgovačkim zakonima. To su trgovačka društva, dionička društva, komanditna društva na dionice, društva s ograničenom odgovornošću. Zaklade su potpadale pod opći građanski zakonik. One su pravne osobe, kojima je temelj imovinska masa odnosno zakladna imovina tj. glavnica, čiji se prihod može upotrijebiti trajno za neke općekorisne dozvoljene svrhe. Za utemeljenje zaklade potrebno je sljedeće: 1. određena imovina namijenjena (opredijeljena) zakladi; 2. imovina mora biti korisno uložena da bi donosila dobit; 3. za osnivanje je potrebna zakladnica odnosno zakladno pismo, a odobrava ju državna vlast, koja ima pravo nadzora nad zakladom.

4 Pod upravu društvenog života spadale su uredbe koje se odnose na društva. Carski patent od 26. studenoga 1852., tzv. "zakon društveni" određuje nove zakonske osnove o društvima. Odredbe ovog zakona vrijede samo za društva u javne opće svrhe, napose za društva za promicanje znanosti i umjetnosti, za pobuđivanje i poticanje poljodjelstva, rudarstva i šumarstva, obrta i trgovine ili drugih struka proizvodnje. Za druga što ih patent spominje, kao dionička, trgovačka, prijevozna, parobrodarska, štedionice, zalagaonice, osiguravajuća, dakle uopće "tečevna", ne vrijede ustanove patenta. Za njih vrijedi ustanova "trgovačkog zakona", zak. čl. XXXVII-1875. 4 Milan Smrekar, Priručnik za političku upravnu službu u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, knj. III, Zagreb 1902, str. 247-248 (u daljem tekstu M. Smrekar); Ivan Žigrović-Pretočki, Upravno pravo Kraljevine Hrvatske i Slavonije s obzirom na ustav, Bjelovar 1911, str. 583-584 (u daljem tekstu V. Žigrović). 33