ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 195

Izvješća, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 175-196 Osim paleografije i diplomatike Friedrichova doba, u predavanja su bile uključene i povijest talijanskog prava te povijest institucija iz toga razdoblja. Predavači su bili profesori i docenti Sveučilišta u Bariju, a vježbe je vodilo stručno osoblje Državnog arhiva, vrsni poznavatelji paleografije i diplomatike. To i ne čudi kad znamo da pri Arhivu djeluje dvogodišnja arhivistička škola namijenjena onima koji se žele zaposliti u arhivu. Predavanja su se odlikovala uravnoteženim izlaganjem povijesnog okruženja i središnje, "tehničke" tematike tečaja. U prvoj od tih sastavnica nisu se mogla izbjeći i neka preklapanja, jer se povijest institucija i povijest prava niti ne mogu istrgnuti iz općepovijesnog kompleksa. Najzanimljivije i najkorisnije vježbe bile su one iz paleografije. Temeljito je obrađena beneventana, a dosta dobro i karolina-gotica. Obuhvaćeni su također knjižni, kancelarijski i kurzivni tipovi pisma. Fotokopije uzoraka tekstova nisu nažalost uvijek bile kvalitetne, pa su neka mjesta mogli odgonetnuti samo iskusni voditelji vježbi. Međutim, mora se priznati daje materijal bio bogat i pomno izabran. Profesori su nažalost bili primorani na pojednostavljivanja i sažimanja u svojim izlaganjima, jer je bilo nekoliko sudionika s odveć skromnim znanjem talijanskog jezika, pa su predavači morali govoriti usporeno i često pribjegavati prepričavanju kako bi našli što razumljivije izričaje. Četiri izleta pod stručnim vodstvom povjesničara umjetnosti bila su sretna kombinacija osvježenja i kulturnog obogaćenja. Pored prekrasnih katedrala različitih stilova (Lucera - s izloženim posmrtnim ostacima bi. Augustina Kažotića, zatim Troia, Lecce, Conversano i Barletta), težište je bilo na dvorcima Friedricha II. Najimpresivniji je dakako Castel del Monte, svojevrsna "Summa" u kamenu i antologija graditeljskih dostignuća svog vremena. U mjestima u kojima postoje arhivi odnosno arhivske sekcije, osoblje nas je veoma srdačno dočekivalo. Prigodom posjeta arhivskoj inspekciji te arhivima katedrale i bazilike Sv. Nikole u starom dijelu Barija, čak nam je osigurana motorizirana pratnja policajaca u civilu, kako ne bismo bili okradeni. U arhivu bazilike sv. Nikole doživjeli smo i jedan, za nas Hrvate pomalo neugodan, ali indikativan susret. Naime, već u uvodnom dijelu opširnog prikaza bogate dokumentacijske zbirke, voditelj je govorio o jednoj darovnici što ju je bazilika dobila kad je "srpski car Dušan osvojio Dubrovnik!". Niti nakon strpljive i uporne argumentacije o suprotnom, voditelj se nije dao puno pokolebati. Nota bene, riječ je o učenom dominikancu Gerardu Cioffariju, profesoru ekumenske teologije! Uspio sam dobiti na dar i donijeti za naš arhiv i njegovu knjigu "Gli zar di Serbia, Puglia e S. Nicola", u kojoj se tobožnja srpska vlast nad Dubrovnikom izlaže manje eksplicitno. Ovo nam može biti dobra pouka i poticaj za temeljito upoznavanje strane kulturne javnosti s naizgled "dokumentiranim" otuđivanjem naše povijesti. Ponekad se to događa zbog upadanja u zamku dobronamjernog, ali naivnog ekumenizma, ali 195