ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 82
M. Štambuk-Škalić, Vrednovanje arhivskoga gradiva u osobnim arhivskim fondovima, Arh, vjesn., god. 38 (1995) str. 81-91 osobna zbirka. Ti su pojmovi odražavali privatno porijeklo arhivskoga gradiva podrazumijevajući također i gradivo nastalo u privatnim ustanovama, zajednicama, tvornicama, ali nisu pravili razliku između osobnog fonda i zbirke s obzirom na vrstu građe. 1 S namjerom unapređenja arhivske terminologije, odlučeno je 1959. godine u Arhivu Hrvatske da će se arhivsko gradivo određenog djelatnika registrirati kao rukopisna ostavština. 2 Time bi se samim pojmom lučio fond koji nastaje djelatnošću određene službene administracije, od rukopisne ostavštine koja nastaje djelatnošću određene osobe, dok bi se pojam arhiv ograničio samo na pojmovni sadržaj arhiva kao ustanove. Međutim, tijekom višegodišnje obrade gradiva nastalog radom odnosno raznim vidovima djelatnosti jedne ili više osoba, u arhivskoj praksi je prevladao termin osobni fond. Pojam fonda pretpostavlja organsku povezanost, a dokumenti proizašli iz djelatnosti jedne obitelji ili jedne osobe imaju tu osnovnu karakteristiku fonda, isto kao i gradivo nastalo radom državne administracije. Osobni fond nastaje kao cjelina arhivskog materijala stvaranog u točno određeno vrijeme (tijekom života određene osobe), kroz jednu ili više djelatnosti te osobe, u njenom osobnom posjedu ili njegovom neprekidnom upotrebom. Vremenske odrednice osobnog fonda predstavljaju godina rođenja i godina smrti osobe čijim je radom fond nastao, premda u ovim fondovima postoji i gradivo koje je nastalo ranije ili kasnije od graničnih datuma (npr. prigodni govori, tekstovi, novinski isječci u kojima se govori o tvorcu fonda povodom godišnjica rođenja ili smrti te razni stariji spisi koji su prikupljeni od strane tvorca fonda). Jedan od problema s kojim se u praksi često susrećemo je izjednačavanje različitih umjetnih tvorevina, prikupljenih nakon smrti određenog djelatnika i usmjerenih na jedno mjesto "post factum", sa samim osobnim fondom u užem smislu. Takav je slučaj s rukopisno-arhivskim i drugim zbirkama npr. u memorijalnim muzejima i arhivima (pisaca, političara), gdje se uz stvarno postojeće osobne fondove nalaze i raznorodni materijali vezani uz tu osobu, uz sudbinu njenih djela i radova, nasljedstva i slično (a prikupljeni nakon njene smrti i pridruženi töm osobnom fondu). Isto se tako često osobnim fondom neopravdano nazivaju zbirke materijala preuzete u arhivsku ustanovu kao fond pod nazivom osobe od koje je gradivo preuzeto, a zapravo se ne odnose neposredno na tu osobu (npr. zbirka rukopisa, autografa, pisama, fotografija, crteža, novinskih izrezaka). S obzirom na vrstu i sadržaj arhivskog gradiva, a vezano uz problematiku sređivanja i popisivanja, 1 Priručnik iz arhivistike, SDARJ, Zagreb 1977,28-29. 2 I. Beuc, Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića, Arhiv Hrvatske, Zagreb 1993, 27. 82
