ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 57

D. Eržišnik, Vrednovanje arhivskoga gradiva. Odnos između teorije i prakse, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 57-62 Davorin Eržišnik Hrvatski državni arhiv Marulićev trg 21 Zagreb VREDNOVANJE ARHIVSKOGA GRADIVA Odnos između teorije i prakse UDK 930.25:00 1.3 Stručni članak 651.57 U tekstu se razmatraju najvažnija stajališta što se odnose na vrednovanje: pojam i naziv postupka, njegovi razlozi i svrha, metode rada, kriteriji i na kraju, liste kao osnovno pomagalo. U razmatranju uspoređuju se mišljenja iz literature, propisa i prakse. Što se tiče pojma i naziva, konstatira se da o tome ne postoje jasna stajališta. Osnovna je dilema da lije to odabiranje ili izlučivanje. Zaključak se izvodi iz razloga za provedbu tog postupka, a to je masovnost suvremene dokumentacije, iz čega slijedi i cilj - izlučivanje. Za metode rada, navode se one poznate iz literature, uspoređuju se s mogućno­stima u provedbi, a zaključak upućuje na njihove međusobne kombinacije. Isti je slučaj i s kriterijima, koji se u pravilu također kombiniraju, jer su oni iz literature samo polazna osnovica, a stvarni se izriču na licu mjesta. U pogledu lista navode se najvažnije verzije. Praksa arhivske službe u Hrvat­skoj davala je najveću operativnu vrijednost tzv. Općoj - negativnoj listi. Pojam vrednovanja Izraz vrednovanje nema u literaturi i u propisima niti jedinstveno, a niti jasno značenje. U jednom slučaju koristi se u sintagmi odabiranje i izlučivanje, a u drugom 57

Next

/
Thumbnails
Contents