ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 29

M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 je dio kroz dulje vrijeme bio samostalan, npr. Dubrovačka Republika. Shodno tome odnosno odredbama viših vlasti i probitku, sačuvalo se ono gradivo za koje je ta vlast bila zainteresirana. Tako se posebno, na primjer u Dubrovačkoj Republici, sačuvalo i gradivo koje sadrži podatke o diplomatskim vezama Dubrovačke Republike s ondašnjim velesilama Turskom, Francuskom, Španjolskom itd. Iz sačuvanih dokumenata nije vidljivo tko je bio određen da "škartira" dio dokumenata koji su prestali biti od interesa za ostvarivanje prije spomenutih prava. Neizravno se ipak može zaključiti da su to bile osobe kojima je bilo povjereno uređivanje i briga oko "arhiva" s obzirom na stroge propise kojima su neki gradovi uredili sređivanje i korištenje gradiva. To se u prvom redu odnosi na gradove u primorskoj Hrvatskoj, dok u kontinentalnoj Hrvatskoj ima malo vijesti o ovim postupcima. Sigurno je da je postupaka "škartiranja" bilo malo, s obzirom na nerazvijenost pisanih komunikacija. Nagli razvoj administrativnog poslovanja od vremena Marije Terezije i Josipa II. ostavio je iza sebe obimno pisano gradivo, dakako nejednake vrijednosti. Uprava, kojoj je uvijek glavni cilj brzo i efikasno tekuće poslovanje, nakon izvjesnog vremena ne pokazuje veće zanimanje za znatan dio gradiva proisteklog iz vlastitog ranijeg poslovanja, jer je više manje pritiskuje, kako zbog pomanjkanja uredskog prostora za njegov smještaj, tako i zbog brige za gradivo koje joj u tekućem poslovanju više nije potrebno. Zbog toga ona nastoji da se ovog gradiva (s aspekta uprave -balasta) što prije i pod svaku cijenu riješi, pa ga otprema u arhive ili ga, kada joj to ne uspije, pokušava barem temeljito škartirati. Zbog prevelikog priliva arhivskog gradiva, pa i onog recentnog, arhivi bivaju gotovo zatrpani uskladištenim masama gradiva vrlo različite, pa i neznatne vrijednosti za znanost. Reforme Marije Terezije i Josipa II. donose i propise o registraciji svih postojećih arhiva i postupno uvode registraturni sustav u upravi te u vojnim jedinicama i ustanovama. Zajednički ugarsko-hrvatski sabor donosi 1764/65. posebne odredbe o uređenju i popisivanju arhiva svih "vjerodostojnih mjesta" te arhiva županija i gradova. Tada županije i gradovi počinju sređivati arhive i uvoditi registraturni sustav u svoje pisarnice. U Beču se u razdoblju 1848-1918. vodi rasprava o tzv. "arhivskom pitanju", koja se odražava i u Banskoj Hrvatskoj. Osnovno u tim raspravama je novo usmjerenje u pristupu arhivskom gradivu, što ima za posljedicu stvaranje središnjih arhiva. Ta nova koncepcija je cjelokupnu pažnju u Hrvatskoj usmjerila na Kraljevski Zemaljski arhiv u Zagrebu. 29