ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 287

In memóriám, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 285-289 0 državno-pravnom kontinuitetu i teritorijalnom integritetu Republike Hrvatske, koja će s pravnog, povijesnog i demografskog stajališta prikupljati i obrađivati dokumentaciju o legitimnim pravima RH na njezin teritorij. Ta je Radna grupa osnovana, predsjedao joj je Igor Karaman. Ona je sabrala izuzetno vrijednu dokumentaciju o hrvatskim granicama (što će kasnije preuzeti posebne državne komisije), inicirala je prikupljanje usmene povijesti iseljenika, u čemu se posebno angažirao Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju. Kao predsjednik Arhivskoga savjeta pružao je svesrdnu pomoć i u pitanju osiguranja prostora za arhivsko gradivo od republičkog značaja, sudjelovao je u pripremi novoga Zakona te se svesrdno zalagao za projekt evidentiranja i prikupljanja arhivskoga gradiva o ratu u Hrvatskoj. Prof. dr. Igor Karaman svoj radni vijek započeo je kao arhivski djelatnik da bi se i posljednjih godina svoga života ponovno djelamo zauzimao za arhivsku službu. Radeći kao arhivist pomogao je osuvremenjenju te struke, ali je u toj struci nalazio ne samo materijal za svoje radove nego i poticaj i nadahnuće. On je sam priznao kako je "povjesničaru potrebno poznavati arhivske izvore, fondove, ustanove - a napose poznavati načela arhivističke struke po kojima se očuvani pisani dokumenti sređuju 1 obrađuju, da bi bili korišteni za povijesno istraživanje. Arhivistićka teorija i praksa predstavlja nužnu sastavnicu obrazovanja povjesničara, bez čega on teško može s uspjehom ostvarivati vlastite znanstvene zadatke". Takav sud, što gaje dao samo dvije godine prije svoje smrti, pokazuje do koje je mjere sav njegov rad bio povezan s arhivima. Mi, njegovi prijatelji i kolege, zauzeti za arhive, to najbolje znamo. Na tome mu i ovdje zahvaljujemo. Josip Kolanović MATO KAPOVIĆ, profesor (1929-1994) Vijest o smrti Mate Kapovića, koja je 20. studenoga 1994. godine prostrujala našim arhivima, činila se nevjerojatnom, iako smo svi znali da vodi svoju posljednju bitku s opakom bolešću. Mato je za života uvijek zračio vedrinom i optimizmom, pa smo ga i poznavali jedino kao vedra i nasmijana djelatnika. Rođenje u siromašnoj radničkoj obitelji 27. studenoga 1929. godine u Kobašu na poluotoku Pelješcu. S obitelji kasnije seli u Gruž, pa u Dubrovniku završava osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest 1953. godine te se u svoju gimnaziju vraća kao profesor povijesti (1955-1963). 287