ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 275
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 osnivanju Međunarodnog instituta arhivskih znanosti, koji ove godine bilježi desetu obljetnicu postojanja. U članku Uređen sustav preventivne zaštite arhivskoga gradiva (10-16), autorice Nade Čučnik-Majcen, umirovljene ravnateljice Centralne tehničke knjižnice u Ljubljani, govori se o potrebi da svaka ustanova što čuva pisano gradivo, izgradi i sustav preventivne zaštite, kako bi vrijedno pisano gradivo - našu kulturnu baštinu - sačuvali za buduće naraštaje. Da bi se to ostvarilo na najbolji način, za sve one koji se bave pisanim gradivom i sudjeluju na bilo koji način u izradi mjera zaštite, moraju se svakako organizirati i povremena selektivna osposobljavanja za te poslove. Školovani stručnjaci preduvjet su i za bolju zaštitu pisane građe. Oni moraju osigurati dostupnost gradiva korisnicima, ali vodeći pri tome računa da se ono ne oštećuje te o njegovoj zaštiti. Svima su znane teškoće u osiguravanju sredstava na razini kulturnih ustanova - ni Hrvatska nema bitno drugačije probleme, ali zbog toga je također nužno planiranje, jer i sustavi zaštite ovise o materijalnim mogućnostima pojedine ustanove. Po autoričnim riječima, sustav zaštite obično obuhvaća preventivnu zaštitu (čuvanje i održavanje), način korištenja gradiva i odabir gradiva koje treba konzervirati. Programi zaštite moraju također biti u skladu s međunarodnim preporukama i standardima, a slično je i sa školovanjem djelatnika. Autorica nadalje obrađuje probleme preventivnih mjera (održavanje određene temperature i vlažnosti u spremišmm prostorima), preventivnog postupanja s gradivom pri korištenju (brižno listanje, čiste ruke, sprečavanje doticaja s hranom, sokovima, kavom i si., izbjegavanje korištenja ljepljivih traka, metalnih spojnica), neposredne zaštite (ovo je zadaća knjižničara, arhivista i drugih koji štite povjereno im gradivo od fizičkog oštećivanja kako u spremištu, tako i na putu do korisnika) te preventivnog održavanja (to se prije svega odnosi na spremišne prostore koje treba čistiti od prašine i organskih tvari koje mogu izazvati pojavu plijesni ili drugih štetočina). Na kraju, autorica zaključuje da ovakav uređen sustav mora sadržavati i program za sprečavanje nesreća, s predviđenim mjerama za slučaj požara, poplave, rata, prirodnih katastrofa i krađe. Za djelatnike koji se bave konzervacijom i restauracijom zammljiv je članak autorica Mete Černič-Letnar iz Instituta za celulozu i papir i Jedert Vodopivec iz Arhiva Republike Slovenije pod naslovom Upotreba trajnog papira - stanje u Sloveniji i u svijetu (17-29). Autorice su uočile daje korištenjem postupka masovne neutralizacije (mass conservation) spašena ogromna količina arhivskoga gradiva i knjiga te daje bitno da se u budućnosti koristi papir dugoga životnog vijeka. Tijekom istraživanja mehanizama starenja papira, završenog 1994. u Institutu za celulozu i papir te trajnosti i otpornosti papira, ustanovljen je prije svega utjecaj djelovanja unutrašnjih čimbenika, dakle sastava obrađivanog papira. Ispitivani su sirovinski sastav papira i tehnologija izrade, vrste površinski obrađenih papira, kemijska posto275 •
