ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 245

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 na str. 192). Spominje se zatim Franjo Krsto Frankopan i njegova knjiga tiskana u Macerati 1656. (str. 199) i pretisak te knjige tiskan u Loretu 1794. (str. 365). Autor napominje da se u svojem radu koristio i nekim drugim knjigama, među ostalima to su dvije knjige isusovca Jakoba Mikalije "Blago jezika slovinskoga ..." i "Grammatika talianska ...", tiskane u Loretu 1649. (tekst na str. 134, prikaz knjiga na str. 378 i 380).

4 Tijekom pripreme svoje knjige autor je među brojnim drugim ustanovama posjetio i Povijesni arhiv i Naučnu biblioteku u Rijeci te Povijesni arhiv u Zadru. Spomenimo na kraju da je autor prilikom opisa života i rada loretskih knjižara naveo kako su uz knjižare redovito bile i knjigovežnice u kojima su uvezivane ne samo tiskane knjige nego i knjige za potrebe administracije (prije svega računske i notarske knjige). Uvezi su izrađivani prema željama i materijalnim mogućnostima naručitelja. Neke od tih knjiga imale su umjetnički izrađene i ukrašene korice, a isto tako ukrašene i oslikane obreze, često s prikazima Majke Božje Loretske. Uz mnogobrojne crno-bijele ilustracije ima i nekoliko slika u boji takvih uveza i ukrašenih obreza. Tatjana Puškadija-Ribkin Nikola Čolak, Regesti marittimi croati. Hrvatski pomorski regesti II, Padova 1993. Centro di studi storici Croati Venezia. 866 str. Ovo je drugi svezak Hrvatskih pomorskih regesta što ih objavljuje Nikola Čolak. U podnaslovu stoji: "Osamnaesto stoljeće. I. dio. Plovidba na Jadranu". Namjera je autora da nakon obrade izvornoga arhivskoga gradiva za XVIII. st. koje osvjetljuje pomorstvo na Jadranu, prijeđe na obradu izvora za povijest pomorstva u XVIII. st. na Sredozemlju i Atlantiku (str. 9). Kao i u prvome svesku autor donosi regeste na talijanskome jeziku za razdoblje 1700-1797. označavajući ih neprekinutim nizom od broja 1 do 6 891. U uvodnome tekstu nije naznačeno u kojoj su mjeri objavljeni regesti sažeci izvornoga gradiva odnosno koliko se priređivač drži samoga izvornika. Ipak, pri priređivanju koristi se jedinstvena metoda. Najprije se donosi redni broj, zatim godina, dan i mjesec, te mjesto gdje je nastao spis. Nakon toga dolazi tekst regesta koji, ako je negdje i skraćen, sadrži sve bitne sastavnice dokumenta te može poslužiti istraživaču kap izvorno gradivo. 4 Više o tim knjigama u: Josip Jemej, Povijest talijanskih gramatika na hrvatskom ... jeziku od 1649. do 1900. Rad JAZU, knj. 388, Zagreb 1981. 245