ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 243

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 Postavlja se pitanje, nije li to onda u kontradikciji s odbačenim stajalištem o subjektivnoj ocjeni. U tom sklopu, vrijedan spomena je i prikaz razrade načela prema Francku Bolesu, u knjizi "Arhivsko vrednovanje" iz 1991. godine. Elementi vrednovanja razvrstani su u tri glavne skupine: oni s obavijesnom vrijednošću, zatim s obzirom na troškove čuvanja i na kraju, s obzirom na službeno, državno i poslovno značenje. Svaka od tih skupina razrađuje se dalje detaljno. Veću vrijednost imaju također i specijalni osvrti na valorizaciju po pojedinim djelatnostima i vrstama gradiva. Prema djelatnostima to su: organi uprave i samoupravne interesne zajednice, pravosudni organi, ustanove i poduzeća s područja gospodarstva, ustanove u društvenoj djelatnosti (školstvo, zdravstvo i kultura), bivše društvenopolitičke organizacije (DPO), društva, obitelji i pojedinci. Od vrsta gradiva to su: tehnička dokumentacija, audiovizualno gradivo (fotografija, film i RTV) i kompjutorski zapisi. S obzirom na kompjutorske zapise, u prvom redu konstatira se da se u Sloveniji time još nisu počeli ozbiljnije baviti. Druga je važna konstatacija, da kod toga u obzir dolazi jedino pozitivni pristup - tj. određivanje konkretnih baza podataka i takve programske opreme, koja omogućuje i čuvanje i kompatibilnost. Kao upozorenje u tom pogledu, navodi se i činjenica da je većina tih baza, barem dok se nalaze u upotrebi, neprekidno živa, u smislu dopunjavanja, ažuriranja i sortiranja. Time se i zapis stalno mijenja, pa je u toj fazi doista teško ustanoviti stvarno stanje. Upravo zbog toga, prisutna je i tendencija oslanjanja na izlaznu reprodukciju odnosno tzv. printanje baza podataka. Time se dobiva trajniji zapis, koji se osim toga može neposredno čitati, ali se s druge strane i dosta gubi (u njegovoj konačnoj izvedbi). Značajna je konstatacija, da zbog svega toga to nije ni dugoročno ni stručno rješenje. Isto vrijedi i za mikrofilm, kao izlaznu reprodukciju (npr. u okviru COM sustava). U ovom dijelu knjige navode se također i novija iskustva iz slovenske i inozemne literature. Uglavnom se radi samo o bibliografiji. Šire su prikazana jedino načela, što su ih u svom članku objavljenom u Sodobnim arhivima iz 1993, iznijeli Marijan Pivka i Miroslav Novak. Vrijednost ovoga djela sastoji se u tome, što su na jednom mjestu sakupljena sva starija i novija iskustva na tom području. Davoriti Eržišnik Floriano Grimaldi, II libro lauretano (Secoli XV-XVIII). Loreto, Diocesi di Macerata Tolentino Recanati Cingoli Treia, 1994,412 str. sa slikama. Autor ove knjige, arhivist Povijesnog arhiva Svete kuće (Archivio storico Santa Casa, Loreto) nije nepoznat našoj javnosti. Na simpoziju pod zajedničkim naslovom 243