ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 239
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 - obavijesti o ustanovi koja čuva gradivo. U SAD su to nacionalni i regionalni direktoriji, od kojih je najpoznatiji NH PRC Directory (National Historical Publications and Records Commission), u kojem se nalaze podaci za 4 225 arhiva. Informiranje o arhivima ostvaruje se i objavljivanjem brošura, letaka i drugog tiskanog materijala, što ih arhivi sami objavljuju te organiziranjem raznih programa namijenjenih javnosti. - obavijesti o arhivskom gradivu, dobivaju se preko obavijesnih pomagala u arhivu, a to su objavljeni ili neobjavljeni inventari raznih vrsta, te diseminacijom obavijesti izvan same ustanove. Tu se misli na vodiče kroz arhiv, npr. zajednički Nacionalni katalog rukopisnih zbirki (National Union Catalogue of Manuscript Collections), preglede arhivskog gradiva po određenim temama (Women's History Sources, u. Andrea Hinding), zatim on-line sustavi (za američke arhiviste najzanačajniji su Online Computer Library Center i Research Libraries Information Network) i si. U prvoj skupini razlikuju se pak dvije osnovne vrste ili dva sustava arhivističkog opisa: sustav opisivanja temeljen na provenijenciji i sustav opisivanja temeljen na indeksiranju sadržaja. U opisnom sustavu koji se temelji na provenijenciji, opisivana obavijest proizlazi samo iz onoga što se zna o spisima, zapravo o djelatnosti tvorca i strukturi te načelima sređivanja samih spisa. Takav se sustav u prvom redu razvio u javnim arhivima. U sustavima koji se temelje na indeksiranju sadržaja, stoje preuzeto iz bibliotekarstva, do informacije se dolazi preko priređivača kazala koji ispituju spise. Ovaj sustav više je korišten u rukopisnim arhivima. Danas se pak traže načini da se korisnicima osiguraju dostupnost i po sadržaju i po provenijenciji, što moderna informacijska tehnologija i MARC AMC format (Machine Readable Cataloguing Archives and Manuscripts Control) omogućuju. - obavijesti iz arhivskog gradiva. Ovdje se susrećemo s delikatnim i nama bliskim pitanjem razlikovanja informacijske službe od istraživanja, mnogo jednostavnijim u teoriji negoli u praksi, ali prema C. Dollarn, u doba prijelaza s tiskanog na elektronički materijal, dolazi vrijeme kad će korisnici od referentne službe očekivati informacije, dok ih dokumenti per se neće zanimati. Ovog problema se autorica samo dotakla. - obavijesti o tvorcu arhivskog gradiva; - upućivanje na druge izvore izvan arhiva. Nakon osiguranja intelektualne dostupnosti gradivu, sljedeći korak je sama predaja obavijesti korisnicima ili rad referentne službe, koji nam je dosta opširno autorica prikazala u sljedećem, četvrtom poglavlju. Izložila nam je rad s istraživačima u čitaonici, rješavanjem pismenih i telefonskih zahtjeva, te raznim programima za javnost. Da bi se zadovoljile sve gore navedene grupe korisnika, a imajući u vidu da su arhivima sredstva ograničena, arhivi moraju utvrditi politiku korištenja gradiva kojom će referentna služba biti vođena. 239
