ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 230

Izvješća, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 217-235 predavanja on je standarde, tj. norme objasnio kao konvencije koje su prihvatili svi, većina ih su prihvaćene sa službenog mjesta, kako bi se omogućilo da rezultati rada jednih arhiva budu upotrebljivi u drugima. Norme su zapravo odraz profesionalne prakse, izrečene tehničkim jezikom, pri čemu treba razlikovati kontrolu kvalitete rada od standarda, iako se to u običnom govoru uglavnom poistovjećuje. Pojam "performance measurement" je objasnio kao sustav kojim se ocjenjuju rezultati rada. Cilj sustava je u pronalaženju onoga što se u našem radu može mjeriti ili brojati, tj. gdje se mjera ili broj mogu uspoređivati ili s prosječnim mjerama odnosno brojevima iz istog područja, ili s onima koje je utvrdila neka nadležnost. "Standards & performance measurement" javljaju se kao lajtmotiv svih predavanja. Prva skupina predavanja odnosila se na standarde glede arhivskih zgrada. Glavno predavanje na tu temu održao je Christopher KITCHING, autor knjige "Archive Buildings in the United Kingdom 1977-1992" i tajnik Kraljevskog povjerenstva za povijesne rukopise. On je govorio o izazovu, ali i o praktičnim problemima s kojima su arhivisti suočeni kod izgradnje arhivskih zgrada, zatim o napretku i iskustvu Velike Britanije, u kojoj je većina arhiva namjenski građena, te o njihovom nacionalnom standardu za arhive (British Standard 5454 Recommendations for storage and exhibition of archivai documents, 1989), kao i pripremi međunarodnog standarda ISO 1995. Iz nacrta dokumenta vidjeli smo da će biti normirani položaj zgrade (paziti na uleknuće terena, poplavu, potres, tsunami, odron, eksplozije u susjednom mjestu, vatru, glodavce, plijesan i insekte, postrojenja koja izlučuju štetne plinove, dimove, prašinu, ili na drugi način zagađuju okolinu), dizajn (da zgrada bude namjenski građena, osigurana protiv provala i krađa, vandalizma, terorizma, da ima zaseban ulaz, izlaze u slučaju nužde koji se otvaraju samo iznutra, spremišta bez prozora, daje zaštićena od vanjskih atmosferskih i klimatskih utjecaja, da ima veliki termáim i higroskopski kapacitet, da spremišta ne budu površine veće od 200-300 m

2

, da bude vodo- i vatrootporna itd.), instalacije i oprema (izbjegavati nepotrebne električne, plinske ili druge instalacije, po mogućnosti postrojenja odvojiti i dr.), korištenje gradiva (u prostorima je zabranjeno jesti, piti i pušiti, zabranjene su sve aktivnosti osim onih koje se tiču arhiva, u prostorijama se smije držati samo knjižni i arhivski materijal itd.), planiranje u slučaju katastrofa i izložbe (vrijede ista pravila kao i za redovnu zaštitu gradiva; gradivo ne može biti trajno izloženo, zaštita protiv svjetla i dr.). Drugo zanimljivo predavanje održala je May CASSAR na temu "Zaštita arhivskog gradiva preko zaštite čovjekove okoline", u kojem naglašava kako je kontrola okoliša izuzetno važan vid preventivne zaštite. I predavanje arhitekta Richarda MacCORMACA "Izgradnja arhivskih zgrada s posebnim osvrtom na kontrolirani okoliš i 'Ruskin Library'", kao što je vidljivo iz naslova, bavi se inženjeringom okoline na primjeru projekta "Ruskinova zbirka", kojem je cilj osigurati i sačuvati 230