ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 222
Izvješća, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 217-235 1994. Jednoglasno je podržano da se zamole vlade da se revidira tekst Konvencije UNIDROIT o vraćanju ukradenih i protupravno odnesenih kulturnih dobara, što ju je 24. lipnja 1995. izglasala Diplomatska konferencija u Rimu. Treća sjednica bila je posvećena temi Izvori za povijest partizanskih i gerilskih pokreta. Ovaj tematski sklop zapravo je bio ograničen na evidentiranje i zaštitu raznorodnih izvora koji omogućuju proučavanje "neformalnih ratova" u posljednjih pedeset godina te na definiranje uloge arhivista u skupljanju, izlučivanju i korištenju takvih izvora. Prvi je referat imao Wang Gang, generalni direktor Državnog arhivskoga ureda Kine na temu Temeljno iskustvo kineske komunističke partije u čuvanju arhiva u godinama revolucionarnoga rata. On je prikazao praksu komunističke partije od njezina osnutka glede čuvanja partijske dokumentacije. U početku su dokumente kod sebe držali partijski vođe. Na Trećem nacionalnom kongresu KP Kine 1923. utvrđeno je da sekretari čuvaju dokumentaciju, iako su na lokalnoj razini još dugo pojedini partijski vođe dokumentaciju čuvali kod sebe. CK KP Kine donosi "Uputstvo o vođenju dokumenata" (klasificiranje, katalogiziranje, izlučivanje), koristeći se UDK sustavom (1931), zatim "Pravila za zaštitu partijskih dokumenata" (1947) te propise o skupljanju dokumentacije. Centralno spremište bilo je stvoreno 1931. u Šangaju, a kasnije je (1949) preneseno u Beijing te ima oko 20.000 kopija dokumenata o radu CK za razdoblje 1921-1934. Posebna je briga posvećivana arhivima u vrijeme otpora protiv Japana i u Drugome svjetskom ratu. Moshe Mossek, direktor Državnog arhiva u Izraelu, u svome referatu Arhivi židovskog podzemnog pokreta otpora: vrednovanje i korištenje, iznio je problem arhiva židovskih tajnih organizacija u Palestini između Prvoga svjetskog rata i uspostave države Izrael 1948. U tom razdoblju sačuvano je 5 arhiva, a tri su arhiva istoga pokreta sačuvana iz Holokausta u Europi. Temeljno je značenje tih arhiva što daju izvore za povijest židovskoga podzemnoga tajnoga pokreta počam od 1909. godine kada je osnovana prva tajna grupa nazvana "Hashomer" (Čuvar), koja je osnivač i kibuc pokreta, u vrijeme kada su Židovi živjeli među neprijateljski raspoloženim arapskim susjedima. Druga organizacija, čiji je arhiv sačuvan, jest tajna NILI grupa, osnovana 1916. s ciljem da skuplja tajne informacije o turskoj armiji i njezinu kretanju za Prvoga svjetskog rata. Te su informacije prenošene britanskoj obavještajnoj službi u Kairu kako bi pomogle toj armiji prigodom invazije na Palestinu. Treća je organizacija Haganah (Obrana), koja nastaje raspadom Hashomera. Taje organizacija nastala radi obrane Židova od Arapa u Palestini, kao tajna vojna organizacija, a 1948. brojila je 80.000 članova. U vrijeme rata za nezavisnost ona je bila najveća snaga koja je priječila invaziju arapskih država na Izrael, ali se borila i protiv Britanaca koji su se protivili nastanjivanju izraelskih izgnanika u Palestini. Četvrta grupa je Lechi organizacija (izraelski borci za slobodu), poznata kao Stern 222
