ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 150

I S. Ćosić, Sumarni inventar fonda središnje francuske uprave u Dubrovniku... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 149-195 najviše zbog društvene i gospodarske nespremnosti za cjelovitije reforme, ali i zbog stalnih ratnih prilika te savezničke pomorske blokade jadranske obale. Pored toga, francuska je uprava za Dubrovnik imala veliku važnost. Iako su njene mjere često bile samo formalne i deklarativne, ipak su značile prvi uistinu drastičan prekid sa srednjovjekovnom tradicijom i feudalno-komunalnim načinom društvenog ustroja, te mišljenja i života u cjelini. Budući da se administrativni ustroj i državni okvir u naznačenom razdoblju mijenjao, razvitak institucija uprave na dubrovačkom području neophodno je raščlaniti u dvije odnosno tri faze, prema kojima su se usklađivali i registraturni sustavi organa vlasti.

1 1.1. Francuska uprava u Dubrovniku 1808-1810. Marmontovim aktom od 31. siječnja 1808. dokinut je suverenitet Dubrovačke Republike i svi njeni organi vlasti, te je istog dana započet ustroj nove francuske uprave na dubrovačkom području.

2 Zbog samostalnog povijesnog razvoja, ali i zbog osobnog Marmontovog animoziteta prema Dandolu te osobitog strategijskog značaja, bivša Dubrovačka Republika nije priključena Dalmaciji, već je predstavljala posebnu francusku tvorbu u sklopu Italskog potkraljevstva sa središtem u Milanu. Ova se podložnost nije znatnije očitovala, pa je civilni upravitelj u Dubrovniku imao široke ovlasti, s tim da se u praksi često morao podvrgavati vojnim vlastima koje su bile nadređene svim upravnim institucijama. Točkom 5. Marmontovog dekreta stvoreno je privremeno sudbeno vijeće u sastavu od četiri suca, pod predsjedanjem Nika N. Pozze, a za privremenoga je poglavara postavljen francuski konzul Bruere Desrivaux. Istoga dana je komisijski sastavljen zapisnik inventara svih spisa u uredima notarijata i kancelarije, te u sudbenom i dragomanskom uredu, a prethodila je naredba o postavljanju straže i pečaćenju ulaza u urede i skladišta Republike. Uredbe o porezima i pristojbama, koji su, uz zakladna dobra, predstavljali glavne novčane izvore nove vlasti, Marmont je izdao 3. veljače. Već 9. veljače uslijedilo je Marmontovo imenovanje Trogiranina Dorninka Garagnina civilnim upraviteljem dubrovačkog područja.

3 1 O razdoblju francuske uprave na dubrovačkom području postoji relativno brojna literatura koja se, međutim, više odnosi na opću političku situaciju nego na sam ustroj i djelovanje francuske vlasti. Usp. Paul Pisani, La Dalmatie de 1797. a 1815, Paris, 1893; Tullio Erber, Storia della Dalmazia dal 1797. al 1814.,Zadar, 1886-1892; Lujo Vojnović, Pad Dubrovnika, I i II,Zagreb, 1908;HarrietT.Bjelovučić, The Ragusian Republic victim of Napoleon and its own conservatism, Leiden, 1970. 2 Originalni dekret o ukinuću višekratno je objavljivan, a čuva se kao i njegov prijepis u fondu Acta Gallica, posebne pozicije. Jedan suvremeni prijepis postoji u fondu Dubrovačke Republike, serija Criminalia, 24, f. 1,2. 3 Acta Gallica (dalje A.G.), 1808, br. 1, F.I, 1, 3,4. 150