ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 140

S. Antoljak, Milan Sufflay kao paleograf i diplomatičar, Arh. vjesn., god. 38(1995) str. 133-148 ljevica, F. Račkoga, T. Smičiklasa, pri čemu se čak pohvalio da mu je čast što je kao učenik ovog posljednjeg sudjelovao u predradnjama novoga izdanja drugog sveska Kukuljevića, napose pak na zbirci isprava do 1409. godine. Tom prilikom mu je kao pratiocu ili pod rukovodstvom Smičiklasa, u službi Akademije pružena mogućnost istraživanja gotovo svih arhiva i zbirki isprava u trojednoj kraljevini. Kostrenčić pak piše da je Smičiklas za Codex diplomaticus davao Sufflayu na prepisivanje "naročito one teške dalmatinske isprave koje je on majstorski Čitao". Slao ga je i u strane arhive, pa i mađarske. Tijekom boravka u Mađarskoj Sufflay je naučio mađarski, ali je ujedno pao i u mreže Lajoša Thallóczyja, mađarskog povjesničara i arhivara u zajedničkom Ministarstvu financija u Beču, te stručnjaka za "jugoslavensko pitanje". "Thallóczy se", nastavlja dalje Kostrenčić, "nekako specijalizirao kao lovac na duše mladih talentiranih Hrvata da ih predobije za mađarsku stvar i učini renegatima. Kod kolebljivog, neuravnoteženog i uobraženog Sufflaya to mu je i pošlo za rukom, napose onda kad je taj zbog slabe ocjene iz grčkih starina izgubio uvjete za promociju sub auspiciis regis".

34 U gore spomenutoj knjizi će Sufflay navesti samo one ustanove u kojima je sačuvana glavna množina dalmatinskih isprava. Tako je na prvom mjestu spomenuo arhiv Namjesmštva u Zadru (danas Povijesni arhiv Zadar), za koji ukratko navodi što od srednjovjekovne građe sadrži. U vezi sa Zadrom citira i arhivske zbirke obitelji Ponte i Lantana, a od veće vrijednosti arhiv Sv. Marije, kao i zbirku isprava što se čuvala u tadašnjoj biblioteci Paravia. Letimično nabraja arhivske zbirke u Šibeniku, Splitu, Trogiru i u kaptolskom arhivu u Hvaru (s bivšim signaturama c. k. tajnog arhiva u Beču, gdje se sada pretežno čuvaja ovjerovljeni prijepisi). Za arhiv u Dubrovniku piše kako još nije iskorišten za Akademijine svrhe, jerje posljednje dvije godine bio zatvoren. Od ostalih pristupačnih ili nepristupačnih privatnih zbirki isprava u Dalmaciji, spominje samo arhivsku građu u posjedu grofova Begna u Posedarju za razdoblje 1206-1409, koja sadrži 194 originalna dokumenta. U kontinentalnom pak dijelu Hrvatske, dalmatinske isprave čuvaju se u arhivu JAZU (danas Arhiv HAZU) i Hrvatskom zemaljskom arhivu (danas Hrvatski državni arhiv). Sufflay dalje navodi daje za svoj rad koristio i isprave iz c.k. Staatsarchiva u Beču. Za svoj rad iskoristio je sve isprave iz zbirki povelja te zahvaljuje T. Smičiklasu što mu je to omogućio i pomogao mu savjetom i djelom. Također navodi i dalmatinske statute što ih je u radu upotrijebio, a za one koji su već tiskani i sam ih nije pregledao, naveo je gdje se čuvaju. U radu na svojem tekstu pretežno se služio radovima i knjigama austrijskih i njemačkih povjesničara, što pedantno navodi, kao i ispravama iz spomenutih arhiva i arhivskih zbirki, posebno onima u Zadru. 34 M. Kostrenčić, nav. dj., str. 53. 140