ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 11

J. Kolanović, Vrednovanje arhivskoga gradiva u teoriji i praksi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 7-22 uništeno, znači imati informaciju koja će biti korektor za korištenje arhivskoga gradiva. U tom pogledu i informacija o uništenim cjeiinama-fondovima također je veoma značajna za naknadno proučavanje prošlosti. Na vrednovanje i čuvanje arhivskoga gradiva imali su utjecaja i drugi uzroci, pa ponekad i slučajnost. U pojedinim obiteljskim arhivima ili pak gradovima spisi su se čuvali po samoj "inerciji" i tako je na sreću sačuvana izuzetno vrijedna dokumentacija. Razdoblje upravnog čuvanja arhivskoga gradiva praktički traje sve do sredine 19. st. Najvećim dijelom spisi su se čuvali kod samih stvaratelja, koji su i provodili odabiranje gradiva. Krajem 19. st. počinje se ova problematika i teorijski obrađivati. Razvojem suvremene arhivske službe problem vrednovanja, a time i odabiranja arhivskoga gradiva, postaje jedno od najznačajnijih teorijskih i praktičkih pitanja arhivske teorije i prakse. 3. Razvoj teorija vrednovanja Problem vrednovanje se s razvojem arhivistike u 19. i 20. stoljeću usredotočuje na dva temeljna pitanja: TKO će obavljati vrednovanje i ŠTO će se odabirati. Prema tome, izvršitelj i predmet vrednovanja stavljaju se u središte teorijske rasprave o vrednovanju. To dovodi i do postavljanja pitanja o ulozi arhivista i gledanja na njegovu profesiju. U nekom smislu u pogledu na arhivista stvorena je "napetost između pojma arhivista kao čuvara gradiva nastaloga radom neke ustanove i arhivista kao odvjetnika, unutar konteksta neke institucije, za širu kulturnu dokumentaciju"

9

. Utvrđivanje uloge arhivista u vrednovanju arhivskoga gradiva dovelo je do različitih teorija, ciljeva i metodologije vrednovanja, pri čemu imamo tri osnovna tipa: a) uprava određuje što će se čuvati, a arhivisti su samo čuvari onoga što su dobili od uprave (naglasak je na "primarnoj vrijednosti" zapisa); b) arhivisti utvrđuju vrijednost svih zapisa (polazi se prvenstveno od "sekundarne vrijednosti") i c) suradnja uprave i arhivista ili rad profesionalnih arhivista u tijelima stvaratelja arhivskoga gradiva. 1. Engleska teorija i praksa prednost u vrednovanju i odabiru daju upravi-administraciji, a tek Griggov odbor 1952. utvrđuje osnovne kriterije odabiranja. Prvi teorijski pristup vrednovanju dao je Hilary Jenkinson u svome poznatom udžbeniku Priručnik arhivske uprave™. Njegovo je polazište da stvaratelj obavlja odabir, a 9 F. G. Ham, nav. dj., 8. 10 Sir Hilary Jenkinson, A Manual of Archive Administration Including the Problem of War Archives 11