ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 105
M. Kukuljica, Novine u pravnom reguliranju zaštite audiovizualnog gradiva... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 101-113 mjeseci, pa je logično da se i u prijedlogu novoga Zakona o arhivskoj djelatnosti predlaže da se nakon dvije godine moraju predati Hrvatskoj kinoteci originalni negativi slike i tona svakog novog proizvedenog filma. Zbog zastoja u proizvodnji filmova mnogi su manji producenti prestali s radom ili su se preorijentirali na druge poslove (Croatia film, Maestro film, Adria film, Oktavijan film, Filmoteka 16 i drugi), a svu svoju filmsku građu predali su Hrvatskoj kinoteci. Zbog loših uvjeta čuvanja te pojave gljivica na izvornim materijalima, Jadran filmje također predao negative i to čak dugometražnih igranih filmova proizvedenih posljednjih 10 godina. Svi ovi podaci pokazuju da se zapravo ova obveza, iako nije zakonski regulirana, u praksi sustavno provodi, a upravo se zbog ponovnog ustrojavanja Zagreb filma priprema i predaja svih originalnih negativa slike i tona ove filmske kuće, što će otvoriti veliki problem osiguranja adekvatnog prostora od strane Hrvatskog državnog arhiva. Arhivski djelatnici iz Arhiva Slovenije, koji su ovakav članak unijeli u Zakon o naravni in kulturni dediščini 1981. godine, tuže se na tešku privolu producenata na predaju originalnih filmskih materijala Filmskom arhivu, koji djeluje u sklopu Arhiva Slovenije. 4. Zaštita elektronskih zapisa (televizijske građe i videa) i filmskih vrpca u boji Posljednjih godina došlo je do prave eksplozije u primjeni videa, upravo zbog dostupnosti tehnologije te lakoće snimanja. Pojava ovog novog medija otvara čitav niz temeljnih pitanja o trajnom čuvanju i zaštiti. Za sada, i pored niza seminara i istraživanja što ih je provela Tehnička komisija međunarodnog udruženja televizijskih arhiva (FIAT) - posljednje izvješće te Komisije prezentirano je na seminam održanom u Sofiji u rujnu 1993. - postavlja se pitanje na kojoj vrsti vrpce uopće čuvati televizijsku građu. Određene tablice pokazuju da televizijski arhivi imaju veliki dio građe na vrpcama od jednog inča, a u velikom porastu je građa koja se čuva na beta vrpcama. Iznesen je podatak da u četrdesetak televizijskih arhiva širom svijeta postoji 525 000 vrpci od dva inča, a na Kongresu FIAT-a u Londonu iznesen je podatak da je samo japanska kompanija Sony prodala sto pedeset miliona beta vrpci. Zanimljiva je preporuka Tehničke komisije FIAT-a, koja je na zahtjev Generalne skupštine u Ženevi 1992. izradila navedeni izvještaj. Komisija preporuča svim televizijskim arhivima, koji planiraju prebaciti postojeće elektronske zapise s vrpci od dva inča na novi format, da čuvaju originalne vrpce za buduća istraživanja, kao i zbog sigurnosnih razloga. 105
