ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 52

J. Kolanović, Osnovna načela i smjernice nacrta novoga arhivskoga zakona, Arh. vjesn., god. 37(1994) str. 49-61 "zapis" kao širi i sveobuhvatniji pojam za strane izraze (kao što su Records, dokumenti, akt) za sve vrste obavijesti te pravnih i drugih radnji koje su sačuvane na bilo kojem mediju, podlozi odnosno "nosaču". Načelo sveobuhvatnosti zaštite arhivskoga gradiva posebno se naglašava time što zakon donosi mehanizme zaštite arhivskoga gradiva u cijelom procesu od nastajanja do korištenja. Zakon donosi definiciju ne samo arhivskoga gradiva nego i registraturnoga gradiva, za koje se upotrebljava i alternativni izraz "gradivo pismohrane" ili "arhivsko gradivo u nastajanju". Zaštita se arhivskoga gradiva prvenstveno provodi sustavom arhivskih ustanova. Novi prijedlog u tom pogledu - sukladno europskoj praksi - pruža više mogućnosti osnivanja različitih arhiva (gradski odnosno komunalni arhivi, sveučilišni arhivi i drugi specijalizirani arhivi), ali nema pravne mogućnosti osnivanja tzv. "zbirke arhivske građe" (čl. 53), kako to predviđa postojeći zakon. Mehanizmi nadzora arhivskih ustanova u bitnim sastavnicama preuzimaju se iz postojećeg zakona. To su: a) nadzor nad arhivskim gradivom u nastajanju odnosno nad pismohranama, što se provodi kategorizacijom stvaratelja arhivskog gradiva, vrednovanjem arhivskoga gradiva putem odabiranja odnosno izlučivanja u pismohranama na temelju općih i posebnih popisa ili lista arhivskog gradiva, te brigom o fizičkoj zaštiti i sređenosti;

9 b) nadzor nad prometom i izvozom arhivskoga gradiva kao spomenika kulture (čl. 29); c) tijesna povezanost i suradnja između pismohrana i arhivskih ustanova (čl. 18-26). 2. Vrste arhivskoga gradiva: javno i privatno arhivsko gradivo Novi prijedlog zakona ne ulazi u vlasnička pitanja arhivskoga gradiva nego cijelu problematiku usredotočuje na dvije vrste arhivskoga gradiva. Po uzom na francusko i talijansko arhivsko zakonodavstvo cjelokupno arhivsko gradivo dijeli na dvije temeljne kategorije: javno arhivsko gradivo i privatno arhivsko gradivo. Ove dvije kategorije ne podudaraju se s pojmom vlasništva nego odražavaju značaj arhivskog gradiva. U prvu kategoriju spada svo ono arhivsko gradivo koje nastaje "djelatnošću tijela i ustanova državne vlasti, lokalne samouprave i uprave, javnih ustanova i poduzeća te privatnopravnih osoba koje obavijaju javne ovlasti". U drugu kategoriju spada svo arhivsko gradivo koje nastaje djelatnošću "ne-javnih" pravnih i fizičkih osoba. Nacrt, dakle, ne ulazi u pitanje vlasništva iako se ono uključno podrazumijeva. Definicija javnoga arhivskoga gradiva obuhvaća arhivsko gradivo koje je u državnom 9 Usp. Pravilnik o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan arhiva (NN 17/1988); Uputstvo o vrednovanju registraturne građe (NN 33/1987). 52