ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 41
B. Zakošek, Razvoj zaštite arhivske građe ... Arh. vjesn., god. 37(1994) str. 25-48 obavljao tajničke dužnosti i davao obavijesti strankama 285 dana, dežurao 304 dana u studijskoj čitaonici, radio na protokolu i ostalim registratumim poslovima 314 dana, sudjelovao na odabiranju i izlučivanju nepotrebne registraturne građe 60 dana, pomagao u poslovima protuavionske zaštite - selidbe arhivalija iz potkrovlja u spremišta u prizemlju zgrade. 84 Odmah upada u oči, da nema podataka o izradi obavijesnih pomagala. No, to ne znači da se na tome nije uopće nastojalo. Godišnja statistika Arhiva za 1940. godinu iskazuje podatak o do tada izrađenih 9 inventara i registara, od kojih je jedan bio i tiskan. 85 86 Od gore nabrojenih redovitih poslova, nešto više valja reći o odabiranju i izlučivanju nepotrebne građe. Sukladno talijanskim propisima, stmčni arhivski djelatnici su vrlo često, na prijedlog ravnatelja tršćanskog arhiva, bili imenovani članovima komisije za izlučivanje pri nekoj od javnih pismohrana. Odluka o škartiranju registraturne građe, koju bi, zajedno s popisom predmetne građe, pripremila jedna od tih komisija, nije se mogla izvršiti bez posebne suglasnosti prefekta i odobrenja ravnatelja nadležnog arhiva. 87 Ipak, unatoč skrbi za građu u pismohranama, Ministarstvo unutrašnjih poslova upozorava 1930. godine Arhiv, daje Odbor višeg arhivskog savjeta (Giunta del Consiglio Superiore per gli Archivi) primijetio, kako se pri izlučivanju građe ne poštuje odredba o integralnom čuvanju dokumentacije posljednjeg desetljeća. 88 Neobično je, s obzirom na pretpostavljenu područnu nadležnost Arhiva, što su djelatnici te ustanove ponekad imenovani članovima komisije za izlučivanje i izvan Kvarnerske provincije. 89 Opća načela o izlučivanju doživjela su u Italiji u razdoblju manjem od jednog desetljeća korjenite promjene. Ministarstvo unutrašnjih poslova 1934. godine još nalaže krajnju strogost prilikom škartiranja i preporučuje čuvanje svega što bi s bilo kojeg motrišta moglo biti zanimljivo za povijesna, gospodarska ili statistička istraživanja. Već 1940. godine, Riječka prefektura odašilje okružnicu kojom se potiče rigorozno izlučivanje nepotrebnih dokumenata i mimo uobičajenog vremenskog razdoblja predviđenog za čuvanje registraturne građe. Pojava nedovoljno opsežnog škartiranja, uočena je slovom te okružnice upravo u Kvarnerskoj provinciji. 90 Možda je od samih podataka iznesenih u ovom izvješću, zanimljivija iscrpnost s kojom se to čini. HAR, Statističko izvješće za 1940. godinu, opći spisi b. b./1941 . Ne znamo na koji se tiskani inventar odnosi ta indikacija. U to vrijeme, naime, bio je već tiskan inventar arhivskog fonda Riječki gubernij (1924. godine u časopisu "Fiume"). Za objavu gaje priredio Giuseppe Viezzoli, no građa se tada nalazila u Budimpešti. Podatak o tiskanom inventaru se možda odnosi i na Perronijev Opći inventar riječkog arhiva, tiskan 1933. godine. Pravilnik za arhive iz 1911. godine, članak 74. HAR, opći spisi, br. 114/1930. Tako je suradnik voditelj Luigi Gasperini bio član Komisije za izlučivanje nepotrebne registraturne građe labinskog kotarskog suda; HAR, izdvojeni spisi, III/29 br. 400. Riječka prefektura, predmet 1-2-16/2. 41
