ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 183
M. Zebec, Fotoarhiv Odjeljenja za sanitarnu tehniku... Arh. vjesn., god. 37(1994) str. 171-188 Profani spomenici kulture uz regionalnu strukturu naselja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine Profani spomenici kulture snimljeni su na oko 120 lokaliteta. U m skupinu svrstane su gradine, stari gradovi, dvorci, spomenici, gradske vedute, prirodne ljepote. U području panonske Hrvatske obuhvaćeno je opet najmanje lokaliteta. Budući da ih je malo, može ih se navesti pojedinačno: ulica u Mitrovici (1919), Tvrđa u Osijeku (1927), dvorac u Valpovu (1929), naselje Bata-Borovo (1934), Kalnik i Bjelovar (1932) te Sisak i Augustinčićev spomenik Rusima u Batinoj skeli snimljeni 1948. g. I ovoga puta najviše je snimaka iz jadranske regije s 81 lokaliteta. Uglavnom su to karakteristične gradske vedute, npr. Baška, Pag, Rab, Trogir, Motovun, zatim spomenici kulture kao npr. Hektorovićev Tvrdalj u Starigradu, ili splitski Peristil, sniman čak 4 puta između 1928. i 1956. (1930. s Meštrovićevim Grgurom Ninskim), zatim Frankopanska cisterna u Bribiru, Grad bana Paližne / Vrana, Nehaj grad / Senj . Poslije II. svjetskog rata najviše je fotografija prirodnih ljepota kanjona, rijeka i jezera u kršu. Od 1927. do 1961. ponavljaju se 4 do 6 puta gradovi Sušak, Split i Dubrovnik, a od otočkih naselja Rab, Krk, Pag i Hvar. Hrvatsko zagorje zajedno s Međimurjem i Zagrebom s okolicom zastupljeni su sa 20 lokaliteta, a banijsko-ličko-goransko područje s 15 lokaliteta. Iz Zagreba posebno treba izdvojiti 28 fotografija Zagreba iz 1913, a iz Hrvatskog zagorja danas nepostojeću zgradu Sutinskih toplica iz 1929, izgorjelu Josipovu kupelj iz Varaždinskih Toplica, snimljenu 1946. i nešto dvoraca. Iz ličko-banijsko-kordunske regije izdvajaju se slike starih gradova Dubovac, Ozalj, Brinje, Bosiljevo i Ogulin te snimke Gospića (1926. i 1927) i Čabra, a od prirodnih ljepota Plitvička jezera, snimana čak u 8 navrata između 1935. i 1965. te slapovi Slušnice i mlinovi u Slunju. Iz BiH treba upozoriti na 48 slika Sarajeva iz 1918, Doboja iz 1923. i Jajca iz 1930. te na snimke gradina Bosanske krajine, većinom iz 1927. i 1929. g. i to Ostrošca, Velike Kladuše, Vmograča, Stijene (Cazin), Bužima i Ključa, koje danas postaju dragocjen dokument o svijetu koji više ne postoji. Etnografske teme iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine Od etnografskih, seoskih tema, najviše je fotografija o stanovanju, u čemu izrazito dominira seoska kuća. U opisima slika piše: najstarija kuća u selu, kuća s krovom od šindre, uzorna kuća, no najčešće naprosto kuća. Zastupljeni su karakteristični tipovi kuća iz cijele Hrvatske te iz bihaćke i banjalučke oblasti, s 15 do 20 lokaliteta iz svake regije. Ipak nešto je više lokaliteta iz jadranske regije i iz panonskog dijela Hrvatske sa po 19 i 22 naselja. Interes za seosku kuću bio je prvenstveno profesionalnog karaktera, što se može zaključiti iz Petrikovih riječi da je od "dva zamašna problema opskrbe vodom i stanovanje seljaka, popravak seljačkog stanovanja mnogo složeniji" ... 'i da (zbog toga) 183
